Otvorena Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija

Dame i gospodo,

Ekselencije,

Uvaženi gospodine Kirle,

Dragi gosti,

Drage kolege,

Smatram privilegijom ovu priliku da vas pozdravim u ime Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore. Ukazali ste nam veliku čast svi vi koji ste danas ovdje sa nama, na svečanosti povodom ponovnog otvaranja Diplomatske akademije ''Gavro Vuković''. Ovo je važan dan za mladu crnogorsku diplomatiju.

Ovaj čin se vremenski podudara sa trenutkom kada Crna Gora ulazi u do sada najzahtjevnije faze integracije u EU i NATO. Očekujemo otvaranje pristupnih pregovora za članstvo u EU u junu, i dobre vijesti sa majskog Samita NATO u Čikagu. Danas, više nego ikada, postoji potreba i obaveza da gradimo i osavremenjavamo sopstvene kapacitete; da stvaramo uslove da mladi diplomati i ovdje u Crnoj Gori stiču nova znanja. Danas moramo misliti o vremenu koje je pred nama i pripremati ljude za nove obaveze koje nas čekaju. Moramo stvarati lidere, eksperte, ljude spremne da preuzmu odgovornost za donošenje odluka, sposobne da povedu Crnu Goru u novom vremenu putem mira, dijaloga, saradnje i partnerstva – putem koji smo široko trasirali načinom obnove crnogorske državnosti prije samo šest godina.

Živimo u dinamičnom vremenu kada gotovo svaki novi dan traži nove odgovore i nova pregnuća. Neki tvrde da nikada nije bilo dobrih starih vremena. Ali, za diplomate izgleda jeste, sudeći bar po jednoj izjavi trećeg predsjednika SAD Tomasa Džefersona, prije dvjesta godina: „Već dvije godine nijesmo dobili ni slova od našega ambasadora u Španiji. Ako ni ove godine od njega ništa ne primimo, morali bismo mu napisati jedno pismo“. Bilo je to u Evropi vrijeme kada je nakon Napoleonovih ratova Bečki kongres udarao temelje buduće multilateralne diplomatije, kada se broj država u svijetu mjerio tek desetinama. Diplomatska pošta je putovala mjesecima, a bilateralni susreti trajali sedmicama.

I 150 godina nakon Bečkog kongresa, kada su Ujedinjene nacije imale 51 članicu, za diplomatsku poštu trebale su sedmice, a posjete su trajale danima. Polovinom prošloga vijeka u ondašnjoj Jugoslaviji, posjete stranih delegacija u prosjeku su trajale po desetak dana.

U današnjem svijetu, kada događaji prosto pretiču vrijeme, sa najmodernijim informacionim i drugim tehnologijama, potrebna je neka druga diplomatija, i neka druga vrsta diplomata. Uz istovremeno posjedovanje svih onih klasičnih vrlina koje diplomatiju odvajaju od drugih profesija. Ljudi univerzalnih znanja i sposobnosti uvijek su bili mnogo više potrebniji malim, nego velikim zemljama. Tako je bilo, tako je i danas. Ujedinjene nacije već broje 193 članice. Crna Gora je sve do skoro bila najmlađa. Jedan broj međunarodnih obaveza isti je i za male i za velike zemlje, posebno na multilateralnom planu. Uz to, imamo visoko postavljene strateške ciljeve – od politike dobrosusjedstva i regionalne saradnje, do integracije u NATO i EU, i unapređenja bilateralnih odnosa sa svim zemljama sa kojima je razvoj odnosa u najboljem interesu Crne Gore. Pri tome, uvijek uz senzibilnost da se nikada ne dovedu u pitanje ključni spoljnopolitički prioriteti.

Zato crnogorski diplomata, i onaj kod kuće, i onaj koji radi u DKP na pionirskim poslovima širenja diplomatske mreže, mora posjedovati znanja i vještine da bi odgovorio i klasičnim i novim obavezama i izazovima. Diplomatija nije samo uobičajeni vanjsko–politički protokol, iako uvijek jeste i to. Danas diplomata mora znati upravljati migracijama, kriznim situacijama i kada se radi o prirodnim i o drugim katastrofama. Mora se baviti zaštitom interesa državljana svoje zemlje, ali isto tako i zaštitom i promocijom ljudskih prava. Baviti se ekonomskom diplomatijom, znati kakvu korist za njegovu zemlju donose investicije i trgovinski poslovi... Jednostavno, mora znati sve ono što je od interesa za njegovu zemlju.

Hvala vam što ste iskazali spremnost da nam pomognete svojim velikim iskustvom i znanjem da utemeljimo Diplomatsku akademiju koja će odgovoriti interesima sadašnje i buduće Crne Gore. Za nas je svakako izazov i privilegija da se koristimo iskustvima Bečke diplomatske akademije, Diplomatske akademije u Londonu i Euro–Mediteranskog Univerziteta. Mi smo svjesni da su nam potrebna nova znanja, svjesni smo da moramo da učimo. I zato želimo da učimo od vas, od najboljih. Crnoj Gori treba profil diplomate koji će se jednako znati snalaziti na pitanju klimatskih promjena, regionalnih i globalnih kriza; koji zna objasniti prednosti od članstva u Evropskoj uniji i NATO; pripremati i realizovati projekte iz raznih oblasti. Uz to, mora posjedovati individualnu odlučnost i sposobnost za timski rad, kao i vještinu za nastup u javnosti, bez obzira koje je od ovih pitanja na dnevnom redu. Izgleda preambiciozno, ali male populacije i male administracije ne mogu sebi da priušte taj luksuz da za svaku oblast, svaku temu, ili čak svako posebno pitanje, imaju po jednog vrhunskog eksperta. Pregovaračke vještine su u svim vremenima bile posebno cijenjene odlike diplomata. To je tek nešto što je u procesu integracija conditio sine qua none savremene diplomatije.

Sve ovo, i još mnogo toga što nijesam nabrojao, mora posjedovati današnji diplomata. Naravno, mora posjedovati i sve ono što je imao i Džefersonov ambasador s početka mog izlaganja. Diplomatija je zanat koji ne možete naučiti samo u školskoj klupi, bez obzira kakav ste student. U tome je draž ove profesije, jer morate učiti do kraja karijere. Ali se ni tada misija diplomate na završava, jer tek onda postoji potreba i realna mogućnost da svoja stečena znanja do kraja podijeli sa mlađima. Upravo u tome i jeste nemjerljiva uloga svake diplomatske akademije. Mi ovu našu Akademiju želimo da prilagodimo prije svega svojim mogućnostima, potrebama i ambicijama. Hvala vam što nam u tome pomažete, i što ćete već danas održati prve lekcije prvim polaznicima obnovljene Diplomatske akademije. Posebno želim da zahvalim generalnom sekretaru MVP Austrije, prijatelju Crne Gore i mom prijatelju Johanesu Kirleu, koji je došao iz Beča na moj poziv da bi nas lično podržao u ovom projektu.

Ja vjerujem u budućnost crnogorske diplomatije, kao što vjerujem u evropsku budućnost Crne Gore. Mi jesmo danas mlada država, ali ponosni na to što smo i stara evropska država i nacija, i što uz dugu državotvornu tradiciju imamo i vjekovima izgrađivano diplomatsko umijeće. U svim vremenima, i svim sistemima, i kad je Crna Gora bila nezavisna država, i kad je bila u raznim državnim aranžmanima sa drugima u regionu. U vrijeme najvećeg procvata Titove Jugoslavije crnogorski kadrovi su bili prvaci poznate jugoslovenske diplomatske škole. Ali svakako posebno mjesto u istoriji crnogorske diplomatije pripada Vojvodi Gavru Vukoviću, čuvenom ministru inostranih djela Knjaževine Crne Gore. On je udario temelje moderne diplomatije koja daleko prevazilazi granice Crne Gore. Kultni Memoari Gavra Vukovića neprevaziđena se literatura za generacije crnogorskih diplomata u svim vremenima, a njegova privrženost i lojalnost svojoj državi njihovo nadahnuće. Bez ljubavi prema svojoj zemlji, i bez tolerancije za druge, bez odlučnosti da štiti svoje, i da uvažava interese drugih, nikada niko nije mogao biti diplomata. A crnogorski diplomati su dodatno privilegovani zbog činjenice što predstavljaju balkansku i mediteransku zemlju multietničkog sklada, koja je sačuvala mir u godinama tragičnog jugoslovenskog raspleta, na šta smo u Crnoj Gori tako ponosni. Ja sam ubijeđen da će za naše mlade diplomate posebna inspiracija biti činjenica da naša Diplomatska akademija nosi ime Gavra Vukovića.

Zahvaljujem na pažnji!