Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva

Izlaganje predsjednika Vlade Mila Đukanovića na Bečkom samitu o Zapadnom Balkanu, na temu „Ekonomska situacija i procesi reformi na Zapadnom Balkanu“

Objavljeno: 27.08.2015. 20:42 Autor: Služba za odnose s javnošću
Milo Đukanović, predsjednik Vlade Crne Gore

Izlaganje na Bečkom samitu o Zapadnom Balkanu, na temu „Ekonomska situacija i procesi reformi na Zapadnom Balkanu“ - prva tema samita

Postovani kancelare Fajman,
Postovana kancelarko Merkel,
Postovana potpredsjednice EK Mogerini,
Postovani predsjednici vlada,
Dame i gospodo,

Berlinski proces je dao novi impuls evropskoj politici za Zapadni Balkan. I otvorio novu nadu za region. Izbor tema za Samit u Beču ohrabruje nas da tu politiku i tu nadu učinimo realnijim.

Pozdravljam odluku domaćina da ekonomija i reforme budu tema broj jedan. U tome je ključ razvoja i demokratizacije naših društava; izgradnje efiaksnih institucija i vladavine prava; ključ regionalne stabilnosti i zajedničke evropske budućnosti.

Gledano geografski, Zapadni Balkan je naslonjen na razvijenu Evropu. Politički, on teži EU. Međutim, ekonomski posmatrano – oduvijek je bio, i danas je, evropska periferija.

Nije jednostavno u kratkom vremenu odgovoriti zašto je to tako. Ali u ovom sastavu, na tu temu, sa malo riječi može se reći mnogo. Ne bih se vraćao u daleku istoriju etničkih trvenja i vjekovnih sukoba. Osvrnimo se samo na posljednjih četvrt vijeka. Tranzicija našeg regiona kasnila je za državama Centralne i Istočne Evrope deset godina. Tokom te posljednje decenije XX vijeka BDP je u našim državama stagnirao. U nekima je prepolovljen. Industrijska struktura je bukvalno nestala. Infrastruktura, ako nije razrušena, propala je i zastarjela. U narednih 15 godina, od početka ovog vijeka do danas, smanjili smo zaostajanje u odnosu na prosječni dohodak EU – sa 27 % dosli smo do 32%. Posljedice dugotrajuće ekonomske krize drastično se osjećaju na Zapadnom Balkanu. Naše formalno i neformalno eurizovane ekonomije nijesu u mogućnosti da koriste depresijaciju valute za povećanje konkurentnosti. Takođe, nemaju pristup povoljnim sredstvima evropskih fondova. Nemaju ni mogućnost bail out (beilauta) od strane međunarodnih finansijskih institucija. Umjesto povoljnih finansijskih sredstava dostupnih državama i privredi EU, balkanske zemlje i kompanije plaćaju relativno visoku cijenu kapitala. Uz unutrašnje slabosti i specifičnosti svake od država, slabe institucije i slabu povezanost lošom infrastrukturom, dostizanje globalne konkurentnosti liči na Sizifov posao. Stopa nezaposlenosti je u prosjeku preko 20%. Nezaposlenost mladih je veća od 45%.

Region je u zamci dvostrukog deficita – deficita tekućeg računa (u prosjeku 7%) i budžetskog deficita (u prosjeku preko 4%). Uz rastuće spoljne i javne dugove i nefleksibilne monetarne politike, region nema makroekonomskih instrumenata ni snage da značajnije ubrza ekonomski rast i smanji siromaštvo kroz velike razvojne projekte. Sve to region čini ekonomski, politički i socijalno ranjivim.

Nakon anemičnog rasta od 0,3% u prošloj i projekcije od 1,6% u ovoj godini, prognoza je da će uz brzi rast u sljedeće dvije, trogodišnji prosjek biti 2,3%. Ako bi se zadržao ovaj trend rasta na ZB, uz pretpostavku da će BDP per capita u EU narednih decenija rasti po stopi od 1%, naš region bi dostigao nivo dohotka EU 2102. godine. Dakle, imperativ je ubrzanje rasta naših ekonomija i njegova dugoročna održivost.

Gdje je Crna Gora u ovom pregledu? Od početka tranzicije, 2000. godine, BDP po glavi stanovnika je udvostručen. Tada je bila na 30% prosjeka EU, a danas je na gotovo 40%. I to je najviše u regionu. Podsjetimo se da je bila jedna od najnerazvijenijih ex-YU republika. Nezaposlenost je visoka – 18%, ali je najniža u regionu. Očekivani prosječni rast za period 2015 – 2017 je iznad 3% - znatno više od regionalnog prosjeka. Ako bi se zadržao ovaj trend rasta, a ekonomija EU rasla po stopi od 1%, Crna Gora bi 2060. godine dostigla nivo dohotka EU. Ako imamo u vidu da je Crna Gora otvorila 20 poglavlja u pregovaračkom procesu sa EU, da očekujemo poziv za članstvo u NATO do kraja godine, dakle, da realizujemo konzistentan program reformi, mogli bismo biti zadovoljni. No, znamo da uspjeh treba realnije vrednovati – poređenjem sa onima u čijem društvu želimo da budemo, kao i da je za dugoročno održivi ekonomski rast Crne Gore potreban prosperitet cijelog regiona.

Kako to postići? Moramo zajedno činiti više – i naše države i EU. Integracije ostaju najbolji okvir. Ali, treba definisati konkretne djelotvorne politike za prosperitet i integracije u regionu. Treba osnažiti makroekonomsku stabilnost i nastaviti sa strukturnim reformama. To podrazumijeva reformisanje neefikasne države i državne administracije; borbu protiv korupcije i kriminala; kvalitetnije javne usluge, reformu i privatizaciju neefikasnih javnih preduzeća, ali prije svega reformu tržišta rada, socijalnih sistema, obrazovanja i zdravstva. Ove politike su svakako potreban, ali i nedovoljan uslov za napredak. U regionu moramo stvarati povoljnije uslove za privlačenje investicija, a od EU očekujemo da pospješi proces oporavka i bržeg razvoja širim, strateški koncipiranim programom većih investicija u „čvrstu” i „meku” infrastrukturu i programe koji vode povećanju zaposlenosti, posebno mladih. Trebao bi nam danas jedan Rozenštajn – Rodan, i jedan „Veliki potisak” za Zapadni Balkan. EU, iako suočena sa krupnim pitanjima i dilemama, ne bi smjela zapostaviti naš region. Balkan sa svojim humanim i prirodnim potencijalima može biti nova vitalnost i snaga Evrope.

Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?