Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva

Presuda protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu („Evropski sud“) donio je presudu u predmetu Šaranović protiv Crne Gore kojom je u dijelu proglasio predstavku očigledno neosnovanom u smislu člana 35 stav 3 (a) i stav 4 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (“Konvencija“), a u dijelu preuranjenom u smislu odredbi člana 35 stav 1 i stav 4 Konvencije. Istovremeno, Evropski sud je u dijelu utvrdio povredu prava na slobodu i sigurnost iz člana 5 stav 1 (c) Konvencije.

Predstavku je podnio crnogorski državljanin, pok. g-din Slobodan Šaranović, zbog pritvora koji mu je određen u krivičnom postupku koji je protiv njega pokrenut od strane nadležnog Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Protiv podnosioca predstavke je pokrenuta istraga zbog osnovane sumnje da je počinio krivična djela kriminalno udruživanje i teško ubistvo putem podstrekavanja u odnosu na oštećenog N.B., koji je prethodno ubijen u Beogradu. Protiv podnosica predstavke je istovremeno vođen krivični postupak povodom istog događaja od strane nadležnih organa Republike Srbije. S obzirom na to da je predmetno krivično djelo dijelom počinjeno i na teritoriji Crne Gore, nadležno crnogorsko tužilaštvo je odlučilo da pokrene istragu protiv podnosioca predstavke. Podnosiocu predstavke je pritvor određen rješenjem sudije za istragu počev od 10.04.2014.godine, nakon čega mu je više puta produžavan od strane nadležnih sudova. Tokom trajanja pritvora Više državno tužilaštvo u Podgorici je protiv podnosioca predstavke tri puta podnosilo optužnicu nadležnom vijeću Višeg suda u Podgorici. Predmetna optužnica je sva tri puta vraćena Višem državnom tužilaštvu na dopunu istrage. U predstavci je posebno ukazano da u periodu između 15.11.2014.godine i 15.12.2014.godine pritvor podnosioca predstavke nije bio zakonit, jer je Viši sud u Podgorici propustio da ispita osnovanost njegovog pritvora u fazi istrage u roku od mjesec dana, kako je propisano zakonom. Predstavkom se takođe žalio na razumnost cjelokupne dužine pritvora koji je ukupno trajao 2 godine i 8 mjeseci u fazi istrage, pri čemu optužnica protiv podnosioca predstavke nikad nije stupila na pravnu snagu, kao i na nedovoljnu obrazloženost rješenja o produženju pritvora. U odnosu na prethodno, podnosilac predstavke je 2015.godine podnio i ustavnu žalbu, koja je odbijena odlukom tog suda od 29.05.2015.godine. U predstavci je ukazano da predmetna odluka Ustavnog suda Crne Gore nije bila obrazložena u odnosu na njegove žalbe, zbog čega je navodno povrijeđeno njegovo pravo na obrazloženu presudu od strane Ustavnog suda. Podnosilac predstavke je podnio i drugu ustavnu žalbu, koja je još uvijek u radu kod Ustavnog suda Crne Gore. 

Podnosilac predstavke je tragično nastradao 11.03.2017.godine, nakon čega je njegova supruga obavijestila Evropski sud da želi da nastavi sa postupkom po predstavci.

Evropski sud je u svojoj presudi ponovio stanovišta iz presude Mugoša protiv Crne Gore i utvrdio da je odredbama ZKP-a jasno formulisana obaveza domaćih sudova da svakih mjesec dana do stupanja optužnice na pravnu snagu, ispitaju da li još postoje razlozi za pritvor ili ne i zavisno od toga, da produže ili ukinu pritvor. S obzirom na to da su rješenja o produženju pritvora u relevantnom periodu (prije donošenja pravnog stava Vrhovnog suda Crne Gore od 17.01.2017.godine o obavezi pridržavanja rokova za kontrolu pritvora) imala manjak preciznosti u smislu trajanja i produženja pritvora, kao i nedostatak dosljednosti, sve prethodno ih je činilo nepredvidivim u njihovoj primjeni. S tim u vezi, pritvor podnosioca predstavke je bio zakonit do 15.11.2014.godine, što je bio poslednji dan važenja prethodnog rješenja o produženju pritvora od 15.10.2014.godine, dok je nakon tog dana, a zaključno sa donošenjem sljedećeg rješenja o produženju pritvora od 15.12.2014.godine, njegov pritvor bio „nezakonit“ u smislu odredbi člana 5 stav 1 Konvencije, zbog čega je Evropski sud utvrdio povredu tog člana.

Podnosilac predstavke se žalio i na dužinu pritvora, ukazujući da je pritvor u istrazi ograničen na šest mjeseci do stupanja optužnice na pravnu snagu, dok je u njegovom slučaju pritvor trajao preko dvije godine. Ispitujući predstavku u ovom dijelu, Evropski sud je ukazao da relevantne odredbe ZKP-a propisuju obavezu podnošenja optužnice u roku od 6 mjeseci, a ne stupanje optužnice na pravnu snagu u tom roku. Takođe je ukazao da nijedna odredba ne propisuje obavezu stupanja optužnice na pravnu snagu kao uslov za produženje pritvora nakon protoka 6 mjeseci. Evropski sud je konstatovao da među stranama nije bilo sporno da je otpužnica u sva tri slučaja predata nadležnom vijeću Višeg suda u Podgorici u propisanom roku. Uz izuzetak perioda od 16.11.2014.godine do 15.12.2014.godine, pritvor podnosioca predstavke je tokom cijelog trajanja kontrolisan u zakonskim rokovima. Konačno, relevantne zakonske odredbe propisuju da pritvor može trajati najviše 3 godine od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude, pri čemu je podnosilac predstavke pušten iz pritvora nakon 2 godine i 8 mjeseci. Uzimajući u obzir navedeno, Evropski sud je utvrdio da je predmetno zakonodavstvo dovoljno precizno i predvidljivo u svojoj primjeni i da produženje pritvora podnosiocu predstavke nakon protoka 6 mjeseci nije bilo nezakonito, zbog čega je predstavka u ovom dijelu proglašena očigledno neosnovanom.

U odnosu na pritužbe koje se odnose na nedovoljnu obrazloženost rješenja o produženju pritvora, Evropski sud je konstatovao da su iste pritužbe iznijete u drugom postupku pred Ustavnim sudom. Kako je taj postupak još uvijek u toku pred tim sudom, predstavka je u ovom dijelu odbačena kao preuranjena.

Pritužbe podnosioca predstavke koje se odnose na nedovoljnu obrazloženost odluke Ustavnog suda od 25.05.2015.godine, Evropski sud je odbacio kao očigledno neosnovane i utvrdio da je u konkretnom slučaju Ustavni sud eksplicitno odgovorio na sve žalbene navode podnosioca predstavke.

Podnosilac predstavke je podnio zahtjev za naknadom nematerijalne štete u iznosu od 100.000,00 €, kao i zahtjev za troškovima postupka u iznosu od 6.388,53 €. Evropski sud je odlučio da je pod okolnostima slučaja utvrđenje povrede dovoljno pravično zadovoljenje za bilo koju nematerijalnu štetu koju je mogao trpjeti podnosilac predstavke. U pogledu troškova postupka, Evropski sud je našao opravdanim da dosudi iznos od 1.500,00 € na ime svih troškova i izdataka postupka pred tim Sudom.

Ova presuda će postati pravosnažna u okolnostima utvrđenim članom 44 stav 2 Konvencije i može biti predmet redakcijske izmjene. Presuda će biti prevedena i publikovana po pravosnažnosti iste.

Zastupnik Crne Gore pred
Evropskim sudom za ljudska prava, 
Valentina Pavličić
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?