Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva

Presuda protiv Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu

Objavljeno: 22.10.2019. 16:20 Autor: Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu („Evropski sud“) donio je presudu o pravičnom zadovoljenju (just satisfaction) u predmetu KIPS DOO i Drekalović protiv Crne Gore (br. 28766/06) kojom je obavezao državu Crnu Goru da plati preduzeću KIPS DOO („prvi podnosilac predstavke“) ukupan iznos od 4,535,595.20 eura na ime pravičnog zadovoljenja zbog povrede člana 1 Protokola br.1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (“Konvencija“).

Evropski sud je u glavnoj presudi KIPS DOO i Drekalović protiv Crne Gore od 26. juna 2018. godine odlučio o meritumu predmeta i utvrdio povrede člana 6 stav 1 (pravo na pravično suđenje) i člana 13 (pravo na djelotvorni pravni lijek) Konvencije, kao i povredu člana 1 Protokola br.1 (zaštita imovine) uz Konvenciju. Prvi podnosilac predstavke je u tom postupku Evropskom sudu dostavio finansijsku analizu međunarodne konsultantske mreže „KPMG“, na osnovu koje je opredijelio zahtjev za pravičnim zadovoljenjem zbog pretrpljene materijalne štete i izgubljene dobiti na ukupan iznos od 30,764,542.22 eura. U konkretnom, prvi podnosilac predstavke je za naknadu izmakle dobiti za „period od 2005. godine do nedefinisanog perioda poslovanja u budućnosti“ tražio isplatu iznosa od 30.000.000,00 € (trideset miliona eura), dok je u odnosu na pretrpljenu materijalnu štetu za troškove pribavljanja građevinske dozvole, pripremnih radnji za građenje objekta, kupovine i dopremanja montaže betonske konstrukcije objekta, plaćanja za kupovinu namjenske opreme objekta, kao i troškove Agencije za PR po osnovu usluga na rješavanju krizne situacije, zakupa komercijalnog prostora u štampi u 2005. i 2006. godini radi javne odbrane i štampe brošura u 2005. i 2006. godini, tražio ukupan iznos od 678,582.47 eura. 

U odnosu na predmetni zahtjev za pravičnim zadovoljenjem, Evropski sud je zadržao konačnu odluku o ovom pitanju uz davanje mogućnosti postizanja sporazuma između strana. Strane u postupku, odnosno Vlada Crne Gore i prvi podnosilac predstavke, pozvani su da u roku od tri mjeseca od pravosnažnosti glavne presude dostave svoja pisana izjašnjenja o iznosu materijalne štete koju treba dodijeliti prvom podnosiocu predstavke i da obavijeste Evropski sud o bilo kakvom dogovoru koji mogu postići. 

U pregovorima koji su vođeni od strane ovlašćenih predstavnika države Crne Gore i predstavnika prvog podnosioca predstavke dogovor nije postignut, o čemu je Evropski sud upoznat i od strane zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava (u daljem tekstu: „zastupnik“), kao i od strane advokata podnosilaca predstavke.

U naknadnom pisanom izjašnjenju koje je podnio prvi podnosilac predstavke, zahtjev za pravičnim zadovoljenjem u odnosu na izgubljenu dobit je u konačnom opredijeljen na iznos od „najmanje“ 39,558,137.18 eura. Kao prateću dokumentaciju na kojoj je zasnovan navedeni zahtjev, prvi podnosilac predstavke je dostavio novi finansijski izvještaj Centra za forenzička istraživanja iz Novog Sada.

U odgovoru kojim je Evropski sud obaviješten da pregovori nisu bili uspješni, zastupnik je ukazao na određene činjenice od značaja za donošenje odluke o visini materijalne štete i izgubljene dobiti koju je pretrpio prvi podnosilac predstavke. Naime, polazeći od prve presude u ovom predmetu u kojoj je Evropski sud utvrdio povredu člana 1 Protokola br. 1 Konvencije i istovremeno našao da „postoji uzročna veza između utvrđene povrede i materijalne štete koju je naveo prvi podnosilac predstavke”, u cilju pravičnog obeštećenja prvog podnosioca predstavke razmotrene su sve relevantne činjenice, a naročito finansijska dokumentacija koja je dostavljena uz predstavku, poreski izvještaji i druge okolnosti koje su od značaja za utvrđivanje visine stvarne pretrpljene štete. U skladu sa prethodnim, zastupnik je Evropskom sudu posebno ukazao na činjenicu da je prvi podnosilac planirao izgradnju tržnog centra sa pratećim objektom na lokaciji na Starom Aerodromu u Podgorici, koji je trebao da počne sa radom tokom 2006.godine. Planirani objekti su podrazumijevali izgradnju skladišta površine 1,743 m2 u prvoj fazi, koje je i napravljeno tokom 2006. godine, i izgradnju tržnog centra sa administrativnim dijelom, površine 6,131 m2 u drugoj fazi, koji nije izgrađen zbog nedobijanja građevinske dozvole od strane nadležnih opštinskih organa. S obzirom na to da prvi podnosilac predstavke nije mogao da gradi tržni centar na način na koji je planirao na inicijalnoj lokaciji, tokom 2007. godine prvi podnosilac predstavke je od strane organa lokalne samouprave pribavio neophodnu dokumentaciju za izgradnju tržnog centra na drugoj lokaciji – Cijevna, koja se takođe nalazi na teritoriji Glavnog grada Podgorice, površine 6,535.25 m2. Zastupnik je ukazao da prvi podnosilac predstavke usljed povrede Konvencije utvrđene presudom Evropskog suda nije bio lišen poslovanja kao kompanija i da je nastavio da funkcioniše kao lider na tržištu tokom cjelokupnog perioda od 2006.-2018.godine. Usljed okolnosti koje su dovele do povrede Konvencije, prvi podnosilac predstavke je bio onemogućen da ostvaruje profit na teritoriji Glavnog grada Podgorice samo za određeni vremenski period, tj. do izgradnje i početka poslovanja drugog tržnog centra – TC Cijevna 2008.godine, zbog čega je u pisanom izjašnjenju ukazano da je pravično da se prvi podnosilac predstavke obešteti za izgubljenu dobit samo za period od 01.01.2006.godine do 31.12.2007.godine. Kada je u pitanju iznos po osnovu materijalne štete koji je tražio podnosilac predstavke, zastupnik je ukazao da traženi troškovi nemaju nikakve uzročno-posljedične veze sa utvrđenom povredom Konvencije, zbog čega je pozvao Evropski sud da ih odbaci u cjelosti kao neosnovane.

Evropski sud je u presudi o pravičnom zadovoljenju podsjetio „da presuda kojom je Sud utvrdio povredu nameće pravnu obavezu tuženoj državi da prekine kršenje i da ispravi posljedice istog na način da, u mjeri u kojoj je to moguće, situaciju vrati kakva je bila prije kršenja“. U glavnoj presudi u ovom predmetu, povreda je utvrđena jer je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen jer podnosioci predstavke nisu ispunili dva kriterijuma: a) dokompletiranje urbanističke parcele kupovinom susjedne katastarske parcele u vlasništvu Opštine, koja bi bila pridodata njihovoj i na taj način se formirala jedna „urbanistička parcela“ i b) plaćanje naknade za uređenje građevinskog zemljišta. Evropski sud je nadalje primijetio da prvi podnosilac predstavke inicijalno nije planirao izgradnju TC Cijevna, te da je isti izgrađen iz razloga jer je bio onemogućen da pribavi građevinsku dozvolu za izgradnju tržnog centra na Starom Aerodromu. Imajući u vidu da je drugi tržni centar zasnovan na istim planovima, Evropski sud je prihvatio da je TC Cijevna izgrađen umjesto planiranog tržnog centra na Starom Aerodromu. Kako je TC Cijevna otvoren krajem 2007.godine, što nije bilo sporno među strankama, Evropski sud je, polazeći od stanovišta iz glavne presude i argumenta koje su iznijele stranke u postupku, utvrdio da je prvi podnosilac predstavke pretrpio štetu zbog izgubljene dobiti samo za period 2006. i 2007.godine. 

Praveći komparaciju između površine i lokacije planiranog tržnog centra na Starom Aerodromu i postojećeg TC Cijevna, u presudi se navodi da Evropski sud ne može spekulisati na kojoj bi lokaciji prvi podnosilac predstavke ostvarivao veći profit, iz kojih razloga je kao polaznu osnovu za procjenu izgubljene dobiti koju bi ostvario planirani tržni centar na Starom Aerodromu, uzeo profit koji ostvaruje TC Cijevna. Kako je u dostavljenim finansijskim izvještajima, ostvareni profit TC Cijevna varirao iz godine u godinu (npr. za prve dvije godine poslovanja, tj. 2008. i 2009.godinu je iznosio 5,346,093.87 eura i 2,177,714.71 eura) Evropski sud je smatrao za pravičnim da uzme prosječni iznos kao pretpostavljeni profit po godini, odnosno iznos od 2,267,797.60 eura. Kako je prvi podnosilac predstavke trpio štetu samo za dvije godine, tj. 2006. i 2007.godinu, Evropski sud je u konačnom opredijelio ukupni iznos pretrpljene štete zbog izgubljene dobiti na 4,535,595.20 eura i obavezao državu da plati navedeni iznos u roku od 3 mjeseca od pravosnažnosti presude. Kada je riječ o traženoj materijalnoj šteti i ostatku zahtjeva za naknadu izgubljene dobiti, Evropski sud je odbacio iste kao neosnovane.

Ova presuda će postati pravosnažna u okolnostima utvrđenim članom 44 stav 2 Konvencije i može biti predmet redakcijske izmjene. Presuda će biti prevedena i objavljena po pravosnažnosti iste.

Zastupnik Crne Gore pred
Evropskim sudom za ljudska prava, 
Valentina Pavličić
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?