Miločer: Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović otvorio IV Međunarodnu konferenciju Međunacionalno i međuetničko pomirenje, vjerska tolerancija i ljudska bezbjednost na Balkanu

MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE

Četvrta Konferencija ''Međunacionalno pomirenje, vjerska tolerancija i ljudska bezbjednost na Balkanu'' - uvodno izlaganje



Poštovani gosti,

Dame i gospodo,

Veliko mi je zadovoljstvo da vas pozdravim kao učesnike Četvrte međunarodne konferencije ''Međunacionalno pomirenje, vjerska tolerancija i ljudska bezbjednost na Balkanu'' i poželim vam srdačnu dobrodošlicu.

Moderna politička zajednica povezana je sa principima i idejama primjerenim novoj logici svjetsko-istorijskih tokova. Generalno gledano, mijenja se klasično shvatanje politike, uspostavljanjem međunarodnih institucija kao važnog faktora stabilnosti, u težnji za očuvanje mira.

Nova paradigma treba da odgovori složenim izazovima u prevenciji svakog mogućeg oblika nasilja ili diskriminacije, sprečavanjem potencijalnih konflikata na lokalnom, regionalnom ili internacionalnom planu.

Poštovanje ljudskih prava, individualnih i kolektivnih, tolerancija među narodima, vjerama i kulturama je fundamentalna norma na kojoj se temelje sva moderna društva. Na tim univerzalnim vrijednostima utemeljen je i globalni međunarodni poredak u kome je moguće uspostaviti ravnotežu između čovjeka i društva, prava i morala, građanina i države i konačno etike i politike.

Zapadni Balkan 21. vijeka okreće se budućnosti i ubrzano ostavlja iza sebe prošlost opterećenu mitovima, istorijskim, ideološkim, nacionalnim i vjerskim sukobima. Smisao evropskih i širih evro-atlantskih povezivanja država Zapadnog Balkana je stvaranje zajedničkog političkog i ekonomskog prostora djelovanja. Taj složeni proces će nepovratno potiskivati nacionalističke pretenzije, koje su bile u fokusu 19- tog i potkraj 20. vijeka, tako što postaje bita suština demokratskih procesa u posebnim državama od forme njihovog spoljašnjeg organizovanja.

Pozicija Zapadnog Balkana neodvojiva je od evropskih i evroatlantskih asocijacija i političke kulture koja se zasniva na poštovanju ljudskih prava i sloboda. Ljudska prava, kao prava pojedinca koja mu neotuđivo pripadaju, nakon Drugog svjetskog rata se shvataju kao međunarodna odgovornost, garantovana međunarodnim dokumentima i instrumentima za njihovo sprovođenje od Povelje Ujedinjenih nacija do Evropskih Konvencija i Protokola.

U tom smislu, najrealnija politička opcija koja može da doprinese sveukupnom društvenom razvitku zemalja Zapadnog Balkana, jeste zajednička integraciona politika koja bi dugoročno osigurala mir i izgradnju čvrstog sistema bezbjednosti. Naročito ako se ima u vidu da male države u zavisnosti od stepena usaglašavanja sa demokratski najrazvijenijim zemljama, mogu imati značajnu međunarodnu ulogu i ravnopravniji tretman u preraspodjeli ekonomske moći u multipolarnom svijetu.

Potrebno je permanentno obnavljati inter-etnički i inter-religijski dijalog na temelju kutlure poštovanja ljudskih i manjinskih prava, kao uslova za demokratski iskorak Zapadnog Balkana. Neophodno je unutrašnje pomirenje, brisanje naslijeđenih predrasuda, koje su kroz istoriju bile imanentne Balkanu. Konsolidacija multi-etničkih društava temelji se na demokratiji, socijalnoj jednakosti i jednakim mogućnostima, vladavini prava i njihovom stvarnom učiniku za evoluciju društva i ljudsku bezbjednost.

Dalji razvoj dalekosežnih političkih i ekonomskih ciljeva država Zapadnog Balkana zavisiće od njihovog unutrašnjeg preobražaja, izgradnje djelotvornih pravnih i ekonomskih sistema koji će dati novi podsticaj integracionoj dinamici. Smatram da je ovo jedini način da balkanske države budu stvarni akteri u međunarodnim odnosima. Sam proces postaće osnov za ubrzani socijalni i ekonomski prosperitet. Izgradnja demokratskih institucija i nastojanje da se ispune međunarodne obaveze je temelj za mirno rješavanje konflikata među društvenim skupinama i dominantno demokratsko načelo da se politička pitanja rješavaju isključivo političkim sredstvima.

Na primjeru Crne Gore se potvrdilo da je na Balkanu moguće izgrađivati i razvijati skladne odnose među različitim kulturama, vjerama i nacijama i da su balkanski narodi sposobni da žive zajedno. I u najtežem periodu novije istorije, u vrijeme kad su , na području bivše SFRJ bješnjeli međunacionalni i međuvjerski sukobi, Crna Gora je uspjela da očuva multinacionalni i multivjerski sklad i da bude ona ex-jugoslovenska republika na čijoj teritoriji se nije ratovalo. U očuvanju mira i uspostavljanju stabilnosti veoma važan putokaz nam je bila naša viševjekovna državna tradicija.

Crna Gora je kroz istoriju pokazivala visok senzibilitet prema manjinskim narodima, na šta su joj oni uzvraćali poštovanjem i privrženošću. Ta čvrsta veza potvrđena je i na referendumu na kome je Crna Gora obnovila nezavisnost i nakon kojeg je još snažnije zakoračila putem evropske i evroatlantske budućnosti.

Kad je riječ o naporima za očuvanje mira i stabilnosti u regionu, smatram da su oni usko povezani sa izgradnjom Civilnog društva kao važnog faktora za efikasno predupređivanje mogućih sukoba. Tako se u Crnoj Gori odvijaju dva paralelna procesa, unutrašnja reforma društva i proces usvajanja čitave skale pravnih postupaka i procedura u zaštiti i promociji ljudskih prava koje propisuje međunarodna zajednica.

Takođe, smatram da politika pomirenja nije samo u domenu pravnih i ekonomskih transformacija društva i njegovih institucija, već prije svega u promjeni kulturnog obrasca ponašanja, naslijeđenih navika i običaja. Istorijske tenzije koje su se ispoljavale naročito oko osjetljvih pitanja: nacije, države i vjere, moguće je postepeno prevazilaziti promjenom orjentacijskih obrazaca. Nova politička kultura temelji se na promijenjenoj kulturnoj paradigmi i humanističkom shvatanju dostojanstva svakog ljudskog bića. Na tom putu biće neophodna edukacija, čitav niz konkretnih programa za inter-etničko pomirenje, kao i dugoročni međunarodni projekti.

Dame i gospodo,

Sazrelo je vrijeme da učinimo zajednički napor u pravcu konkretnije demokratizacije zemalja Zapadnog Balkana. Upravo je usljed naših naslijeđenih podijeljenosti, specifičnih istorijskih iskustava i različitih percepcija tih iskustava, dolazilo do međusobnih nerazumijevanja. Po prvi put imamo šansu da istorijski podvojene puteve balkanskih naroda prevaziđemo jedinstvenim okvirom, koji se zasniva na pravima i dužnostima, obavezujućim za sve države u istoj mjeri. Imamo šansu za racionalan izbor koji ne proističe iz emocija, već razboritosti u donošenju zajedničkih političkih odluka.

Svijest o zajedništvu koje nas sve povezuje, temelji se na uvjerenju o zajedničkim ciljevima, ali i odgovornosti za njihovo realno ostvarenje.

Čvrsto vjerujem u našu zajedničku evropsku i evroatlantsku budućnost, što je siguran okvir za ostvarenje svih naših ciljeva, kroz jačanje dobrosusjedstva i učvršćenje regionalne stabilnosti uz prosperitetan ekonomski razvoj i bolji društveni i lični standard naših građana.

Zahvaljujem vam na pažnji, i želim vam uspješan rad.

Miločer, 30.10.2008. godine