Otkriven spomenik povodom 132 godine od bitke na Fundini

Ministar odbrane Boro Vučinić:

Uvaženi prijatelji, poštovani Kuči,

Okupili smo se danas u Fundini, na poprištu još jedne crnogorske bitke vođene u ljeto davne 1876. godine. Bila je to godina crnogorskih pobjeda za svoju slobodu i svoju državu.

To je bilo vrijeme koje će se zauvijek pamtiti kao "Velji rat" koji je doveo do najveće, ne samo vojne, već i diplomatske pobjede Crne Gore.

Epilog tog ratovanja i izvojevanih pobjeda bio je priznanje njene nezavisnosti na Berlinskom kongresu, dvije godine kasnije.

Nekoliko istorijskih pobjedničkih bitaka u nizu, tih godina, presudno su uticale na značajno teritorijalno proširenje Crne Gore, a posebno na njeno državotvorno očvršćenje i pozicioniranje na tadašnjoj mapi Evrope.

Dakle, Crna Gora je stvarana kroz burnu prošlost na balkanskoj vjetrometini.

Ovo je pravo mjesto i vrijeme da se podsjetimo na svijetle i slobodarske tradicije naših predaka i istoriju neprekidnog vojevanja za slobodu i državnu nezavisnost. Bila su to vremena izraženog ratničkog kulta, kad su čojstvo i junaštvo bili mjera života i smrti.

Osmanlije su često pokušavale da, upravo ovim pravcem, obezbijede prolaz za dublje prodiranje u zaleđe tadašnje Crne Gore. Praktično, takvu mogućnost su imali samo ovim koridorom, koji je ukliješten između rijeka Morače, Cijevne i Ribnice i planine Žijevo.

Strategijski plan napada na Fundinu, Turci su skovali u Podgorici. Plan je, međutim, bio otkriven, a zatim su odbranu i odgovor turskoj vojsci na Fundini dogovorili dvojica vojvoda Marko Miljanov i Ilija Plamenac. Pozvali su u Kuče crnogorske vojvode i oficire sa južnog fronta i nakon toga okupili vojsku koja je brojila oko 5.000 ratnika.

A naš istaknuti istoričar doktor Branko Pavićević piše: "U vrijeme kad je Knjaz Nikola sa nekoliko bataljona hitao ka Bjelopavlićima, turska vojska iz Podgorice preduzela je pokret ka Fundini.
Na polaznim pozicijama, ispred same Podgorice, lijevo i desno od puta Podgorica Fundina i Podgorica Medun, nalazilo se koncentrisanih 20.000 otomanskih vojnika sa artiljerijom od 14 oruđa.
U zoru 14. avgusta 1876. godine, otomanski glavni zapovjednik Mušir Mahmut-paša preduzeo je koncentrično nastupanje sa svojim trupama u tri napadačke kolone.
Nasuprot Mahmut-pašinim trupama stajala je nevelika vojska, od svega šest bataljona i četiri čete piperskog bataljona.

Dugo su vojni istoričari ispitivali okolnosti pod kojima je vođena bitka na Fundini, u želji da odgovore kako to da tolika vojska porazi probranu otomansku silu.
Misterija ove bitke i velike crnogorske pobjede bila je u složnosti komandanata i komandira koji su znali kad treba ustuknuti i povući se, a kada prikupiti snagu da bi se prešlo iz odbrane u napad. Što je najteže, bitka je vođena u ljutom kršu, kad se u avgustu po dnevnoj pripeci od žege pada u nesvijest.
O samoj drami Fundinske bitke mnogo se pričalo, počev od glavnog vojvode Boža Petrovića, zatim vojvode Ilije Plamenca, vojvode Marka Miljanova, kao i svim komandirima bez izuzetka. Uz sav respekt prema proslavljenim komandantima i komandirima, oficirima i barjaktarima... duh i pojava vojvode Marka Miljanova obuzimao je svijest i misli učesnika ove velike bitke", piše doktor Pavićević.

Vojvoda Božo Petrović odnio je Knjazu Nikoli 18 zaplijenjenih osmanlijskih zastava.

Glavni turski komandant Mušir Mahmut-paša, iako iskusni stari ratnik, koji je predvodio mladu tursku vojsku, jedva se spasio bjekstvom. Prema istorijskim podacima, otomanski gubici bili su oko 7.000 izbačenih iz stroja, dok je na crnogorskoj strani ta brojka iznosila oko 700.

Crnogorci su tako izvojevali jednu od svojih najslavnijih i najkrvavijih bitaka.

Vojvoda Gavro Vuković, između ostalog, piše da: "junačnijih scena ni jedna naša bitka nije imala više od ove. Barjaktari s barjacima jurišali su prvi. Jednome slomi puška ruku desnu, a on uze barjak u lijevu pa sve naprijed, slomi mu lijevu, barjak pade na zemlju, on se sagne, uzme barjak zubima, pa je išao naprijed.
Otac je nosio barjak, pogine pod njim, uzme ga jedan sin, pogine i on, uzme ga i drugi sin i iznese na šančeve turske... Pobjede su tome svjedočanstvo... Za život nijesu marili više no za najsitniju stvar... Ova velika junačka pobjeda diže slavni spomenik vojvodi gospodinu Božu Petroviću, kao mladom vojskovođi", a podsjećam i tadašnjem predsjedniku Vlade.

Bitka na Fundini još jednom je pokazala jedinstvo i snagu crnogorske oslobodilačke ideje.

Ratnički duh crnogorskih plemena i osjećaj zajedništva i pripadnosti svojoj državi i svom narodu, bez obzira na razlike i povremena trvenja iz prošlosti, bili su presudni za uspjeh ove slavne bitke, kao i niza prethodnih.

Slava pobjednika na Fundini seže do naših dana. Ta bitka ima i savremene, aktuelne poruke. Ona je odličan primjer kako jedna mala zemlja može odlučno i snažno motivisana da pribavi poštovanje i divljenje drugih.

Bitka na Fundini je očit dokaz da je i tada Crna Gora gajila vrijednosti multietničke zajednice i da je, zahvaljujući tome, pobjeđivala. Malisori su u velikom broju pohrlili da Crnogorcima pomognu na Fundini. Jer su dijelili iste moralne principe, ista uvjerenja o pravdi, pravičnosti i časti, svakako, i o državi Crnoj Gori.

U multietničkoj, demokratskoj Crnoj Gori, i danas svako treba da se osjeća kao u svojoj kući. Crna Gora je država svih njenih građana, dom u kome su svi na svome. I dom koji će, ako bi ikad zatrebalo, svi braniti zajedno, kao svoju zajedničku kuću.

Uvjereni smo da nam više neće biti potrebne ovakve bitke. Danas se Crna Gora afirmiše drugim vrijednostima, politikom unutrašnjeg etničkog i vjerskog sklada, demokratijom, ekonomskim prosperitetom, doprinosom očuvanju i stabilnosti mira u regionu, Evropi i svijetu.

Savremeni bezbjednosni izazovi, rizici i prijetnje za sve države modernog svijeta, osobito male, mnogo su raznovrsniji i suptilniji.

Stoga, moramo prepoznati te opasnosti i raditi zajedno da, kao suverena država, članica Ujedinjenih nacija, damo doprinos očuvanju mira i stabilnosti u regionu i svijetu, danas u Partnerstvu za mir, a sjutra kroz najmoćniji sistem kolektivne bezbjednosti u istoriji čovječanstva.

Poštovani prijatelji,

Danas kada slavimo 132 godine od ovog velikog istorijskog događaja, crnogorska Vlada je na ovom mjestu postavila spomenik, rad poznatog akademskog vajara profesora Pavla Pejovića, u znak sjećanja i poštovanja na najsvjetlije trenutke naše istorije.
Dozvolite na kraju, da svima vama zahvalim što ste se danas ovdje okupili.



Audio zapis: Obraćanje ministra odbrane Bora Vučinića na svečanosti otkrivanja spomenika povodom 132 godine od bitke na Fundini...