Govor ministra pravde Miraša Radovića na prijemu organizovanom povodom održavanja naučnog skupa "Bogišić i kultura sjećanja" u Hrvatskoj

Cijenjeni učesnici međunarodnog naučnog skupa Bogišić i kulturna sjećanja,
Uvaženi predstavnici medija,
Dame i gospodo,

Predstavlja mi izuzetnu čast da Vas u ime Vlade Crne Gore i njenog Ministarstva pravde pozdravim i izrazim zadovoljstvo što ste osjetili potrebu da posjetite Pravni fakultet u Podgorici, koji vidno baštini djelo čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u crnogorskoj legislativi i pravnoj kulturi.

Bilo je to doba opšteg crnogorskog preporoda. Nakon priznanja nezavisnosti na Berlinskom kongresu, stara balkanska država okrenula je novu stranicu u knjizi svog milenijumskog postojanja. Na toj stranici valjalo je ispisati ličnu kartu novog člana porodice evropskih naroda. Na toj stranici, mastilo jednog rukopisa svježe miriše i nakon više od jednog vijeka. To je djelo Valtazara Bogišića.

Nastalo je ono kao potreba vremena u kojem je bitku za opstanak smijenila borba za napredak. Gorštak koji nije trpio regule, odložio je pušku i sablju, a uzeo motiku i pero. Pored obaveze prema otadžbini, za koju valja poginuti, on je tražio i pravo od države, u kojoj valja živjeti. Novo vrijeme rodilo je nove nužde, a nova stvarnost iznjedrila nova pravila. Trebalo je njegovati narodni etos i uspostavljati moderne norme. Čuvati običaj i poštovati zakon. Ostati vojnik pripravan za nove bojeve i postati subjekt spreman za pravne odnose. Riječju, ostati ratnik i postati građanin.

Nužnost i neumoljivost tog preobražaja uviđao je najbolje onaj koji je ponajviše stajao na brdu, knjaz i gospodar Crne Gore Nikola I Petrović. Tražeći sa tog vidikovca glavu dovoljno mudru i srce dovoljno nadahnuto da izvrši njegov uzvišeni naum polaganja pravde u temelj novouređenoj državi crnogorskoj, pogled dalekovidog suverena otišao je daleko izvan granica Crne Gore. Na univerzitetu u Odesi, gdje je bio profesor prava evropskog glasa, pozivu da izradi Zemaljski zakon za Crnu Goru odazvao se dr Valtazar Bogišić. Ovaj, kako ga Knjaz opisuje, čovjek koji svojim umom svijetli među prvacima svjetske obrazovanosti, preduzeo je teški posao velike kodifikacije građanskog prava, u vidu Opšteg imovinskog zakonika, kasnije ocijenjenog kao remek-djelo promišljenog, zrelog i solidnog zakonotvornog rada, koje stoji na visini zahtjeva savremenog zakonotvorstva i kojim bi se i najobrazovaniji narodi podičiti mogli.

Pravna istorija bilježi da je prevazilaženjem arhaične običajno-pravne prakse i kodifikacijom imovinskog prava na temelju evropske pravne doktrine i iskustva, Bogišić ustanove savremenog prava prilagodio potrebama crnogorske sredine. Ocijenjeno je da prosvjetiteljske ideje građanskog liberalizma i građanske demokratije, čine da je ovaj zakonik više od klasičnog zakonskog teksta, kao i da je Bogišić uložio svo svoje znanje, naučnu erudiciju i ljubav prema pozivu, da sačuva i ozakoni sve vrijedne običaje Crnogoraca, sve ono što je narod vjekovima stvarao, a da istovremeno njegov Zakonik bude napisan prema svim dostignućima pravne nauke i da Crnoj Gori otvori vrata u svijet modernog prava. Stvorio je Zakonik sa najdužim pravnim dejstvom. Pravni pratkičari su imali čast da ga neposredno primjenjuju skoro jedan vijek, iako su se u njemu mijenjali državni i pravni okviri. On i danas ima neizmjernu vrijednost, jer su njegovi postulati pretočeni u zakonske institute savremenog građanskog prava. Nastao na temeljima našeg istorijskog nasljeđa, on je i sam postao djelo trajne kulturne vrijednosti, koje će kao takvo biti uvijek izučavano i rado čitano, rekao je jedan od najistaknutijih crnogorskih pravnih istoričara.

Crna Gora i njen pravni sistem danas se nalaze pred velikim izazovima. Nakon obnove nezavisnosti 21. maja 2006. godine i međunarodnog priznanja Crne Gore, zatim potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i vjerujemo skore aplikacije za članstvo u Evropskoj Uniji, pred nama je usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa evropskim standardima. Neka nam u tom pregnuću uzor bude Valtazar Bogišić, čovjek koji je u svojim zakonodavnim poduhvatima, kako sam kaza vodio računa, s jedne strane, o pravcima i vladajućim mišljenjima u zapadnoevropskoj zakonodavnoj teoriji i praksi, ali, s druge strane, i o originalnosti same zemlje kojoj je Zakonik namijenjen.

Hvala Vam!