Govor ministra uređenja prostora i zaštite životne sredine Branimira Gvozdenovića na konferenciji Klimatske promjene i održivi razvoj u Jugoistočnoj Evropi i Mediteranskom regionu

Uvaženi Predsjedniče Vlade,
Gospodo ministri,
Vaše ekselencije,
Uvaženi učesnici Konferencije o klimatskim promjenama i održivom razvoju,

Nema dileme da klimatske promjene i njihov trend predstavljaju jedan od najznačajnijih izazova savremenog čovječanstva. Neblagovremeno kriterijumsko određenje pojma održivog razvoja doprinijelo je da industrijalizacija, kao dominantan razvojni oblik u vremenu iza nas, uslovi narušavanje prirodne ravnoteže, a nerijetko i devastaciju životne sredine, uslovljavajući istovremeno pojavu klimatskih promjena. Intenziviranje sadejstva ovih faktora uslovilo je da problem klimatskih promjena postane ključno pitanje u međunarodnim okvirima, koje je podjednako predmet pažnje i djelovanja svih relevantnih subjekata sa globalnog i lokalnog nivoa. Progresivan rast koncentracije prirodnih gasova sa efektom staklene bašte konstantno dovodi do prekomjernog zagrijavanja atmosfere, uzrokujući promjene klime i nesagledive posljedice na životnu sredinu i zdravlje čovjeka. Posmatrano iz sadašnje perspektive, može se konstaovati da se uzrok u značajnoj mjeri nalazi u nepravovremenom i adekvatnom odgovoru. Tek kada su klimatske promjene postale očigledne, a njihovi pogubni efekti uočljivi, došlo je do rasta svijesti o radikalnim opasnostima koje ova pojava nosi našoj planeti.

No i u sprovođenju organizovane reakcije naše civilizacije, nemamo pravo da se fatalistički odnosimo prema fenomenu klimatskih promjena i da se pasiviziramo u strahu od potencijalnih kataklizmističkih posljedica koje mogu uslijediti. Umjesto toga, moramo razumjeti da je istorijski zadatak naše i barem nekoliko narednih generacija da se tim trendovima suprostavimo i pronađemo sve moguće mehanizme koordiniranog i na principu partnerstva zasnovanog djelovanja naših država. Takav stav ne dopušta izuzimanje ni jednog subjekta koji može uticati na pozitivan ishod. Iako se globalni problemi mogu riješiti samo globalnim akcijama, posebno je važno da se opšta svijest o značaju ovog pitanja operativno pretoči u zadatke i pojedinačnu odgovornost država, i svih odgovornih subjekata na svim nivoima i strukturama djelovanja. U tom kontekstu, izuzetan značaj imaju mehanizmi regionalnog djelovanja i saradnje. Njihov katalitički efekat je nezamjenljiv.

Osjetljivost regiona Mediterana, i odgovornost da se očuva jedinstveni biodiverzitet ovog područja, odnosno prirodna i kulturna baština koja je postavila temelj savremenoj civilizaciji, zahtijevaju bezuslovan i urgentan odgovor. Dostupni podaci i analize, potvrđuju postojanje ugroženosti biodiveziteta, prijetnje nestanku pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, erozivne procese i učestalu pojavu prirodnih hazarda koji narušavaju jedinstvene ambijentalne i pejzažne vrijednosti. Naglašeno produženje sušnih perioda, rast temperature i povećanje poplavnih, olujnih i drugih elementarnih nepogoda, svakodnevno upozoravaju i opominju. Zbog toga su resorno nadležni ministri zemalja regiona, u posljednjih nekoliko godina, preduzeli intenzivne aktivnosti u jačanju uzajamne interaktivnosti i angažovanju u međunarodnim aktivnostima.

U oktobru 2007. godine, pokrenuta je Beogradska inicijativa za unapređenje regionalne saradnje na planu klimatskih promjena, nakon čega je usvojen Okvirni akcioni plan za klimatske promjene u Jugo Istočnoj Evropi koji je upotpunjen Izjavom Ministara na Prvoj tematskoj konferenciji o klimatskim promjenama, održanoj u oktobru prošle godine u Sarajevu pod pokroviteljstvom Savjeta za regionalnu saradnju i Regionalnog centra za životnu sredinu.

Izuzetnu podršku u jačanju regionalne saradnje, i individualnih kapaciteta nacioanlnih subjekata, pružio je Regionalni program za rekonstrukciju životne sredine (REReP). Kroz konsultacije na ministarskom nivou definisani su prioriteti na regionalnom i nacionalnom nivou djelovanja od značaja za jačanje bilateralne i multilateralne saradnje, što je od posebnog značaja za države sa statusom kandidata i potencijalnih kandidatima za članstvo u Evropskoj Uniji. U tom smjeru orjentisana su i naša očekivanja u pogledu planiranih aktivnosti pod okriljem RENA mreže.


Iako je očigledno da Crna Gora, kao i region Jugo Istočne Evrope u cjelosti, ne doprinose značajnije u globalnim i regionalnim okvirima porastu nivoa emisija gasova sa efektom staklene bašte, bez izuzetka se suočavamo sa posljedicama uticaja klimatskih promjena koje ne poznaju granice, i pogađuju kako razvijene, tako i države razvoju. Na inicijativu Crne Gore, kao zemlje domaćina, osnovan je Regionalnom forum za klimatske promjene, kao platforma za vođenje dijaloga o klimatskim promjenama na političkom nivou i nivou vođenja sektorskih politika. Istovremeno, u saradnji sa UNDP-em pripremili smo predlog Regionalnog programa za klimatske promjene koji treba da omogući sprovođenje mjera prilagođavanja u oblasti turizma, obalnih područja i sektoru poljoprivrede.

Uvjereni smo da na ovim osnovama treba planirati okvire djelovanja u post Kjoto periodu, u susret očekivanim obavezama, kako razvijenih, tako i država u razvoju. Pri tom je tehničku i finansijsku podršku potrebno učiniti dostupnom i funkcionalnom, u skladu sa zajedničkom, ali podijeljenom odgovornočću, polazeči od sopstvenih mogućnosti i odgovornostima, kao jednom od osnovnih principa u impelemntaciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Značajan element ovako definisane politike suočavanja sa klimatskim promjenama, mora biti pravilno balansiranje tzv domaćih mjera i uspostavljanje sistema za sprovođenje mehanizama dostupnih u okviru Kjoto Protokola, naročito mehanizma čistog razvoja (CDM) od značaja u državama ne članicama Aneksa I.

Kao država koja Ustavom definisana kao ekološka, Crna Gora preduzima mjere koje na nivou sektorskih politika treba da omoguće preventivno djelovanje i ublažavanje pogubnih efekata koje promjena klime može imati na izuzetnost biodiverziteta i prirodnih bogatstava kojim raspolažemo.

U tom smislu naši napori su usmjereni na sanaciju prethodnih industrijskih zagađenja, i modernizaciju postojećih industrijskih postrojenja. Ugradnjom savremenih filterskih postrojenja na TE Pljevlja, kao jednom od ključnih izvora snabdijevanja električnom energijom, pružamo suštinski doprinos redukciji emisije gasova sa efektom staklene bašte. Ovo je naročito značajno polazeći od činjenice da sektor industrije ima najveći udio u emisijama ugljen dioksida. Istovremeno kao država sa ogromnim hidropotencijalom, energetski razvoj smo težišno koncipirali na obnovljivim izvorima. Sektor saobraćaja, drugi po redu sa aspekta udjela u emisijama stakleničkih gasova, predmet je posebne pažnje u cilju redukcije aero zagađenja, uključujući i redukciju gasova sa efektom staklene bašte. Projektom izgradnje autoputa Bar-Boljare omogućiće se radikalno poboljšanje putne infrastrukture, ne samo zbog njenog esencijalnog značaja za ukupni društveno-ekonomski razvoj, već upravo polazeći od potrebe i prava svakog pojedinca na zdravu životnu sredinu.Planovi usmjereni na ograničavanje upotrbe automobila samo na vozila sa standardom EURO 5, te realizacija Projekta 650.000 sadnica i kampanja Ova zemlja nam je dom, od izuzetnog su značaja u tom pogledu. Istovremeno intenziviraju se aktivnosti na integrisanju mjera adaptacije u sektorske politike razvoja turizma i poljoprivrede.

Uvjeren sam da će Konferencija o klimatskim promjenama i održivom razvoju, kroz sagledavanje optimalnih modela za implementaciju mjera prilagođavanja i ublažavanja, pružiti snažan podstrek naporima koje preduzimamo u nacionalnim okvirima, kao i snažana zamajac naporima regiona u susret Konferenciji u Kopenhagenu i post Kjoto perioudu. Istorijski i kulturološki posmatrano, na ovom području tragove su ostavile velike civilizacije poput Egipta, stare Grčke i Rimskog carstva. S druge strane, priroda nam je, izdašno podarila veličanstvene domete svoje nedostižne inspiracije. Duboko svjesni odgovornosti u tom kontekstu, želim vas pozvati da u toku trajanja ove konferencije odgovorimo očekivanjima međunarodne zajednice, ali i u kontekstu odgovornosti prema prošlosti i budućnosti planete i generacija koje dolaze.