Reagovanje Ministarstva finansija i socijalnog staranja na odluku predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, o pomilovanju T.B.

Prethodnih nedjelja bili smo svjedoci događaja koji su uznemirili crnogorsku javnost, a koji se odnose na postupanje institucija prema porodici Bošković i izlaganje maloljetne djece javnosti putem medija i društvenih mreža. Ovakvo ponašanje možemo okarakterisati samo kao zloupotrebu i kršenje osnovnih prava djece.

Prije svega, neophodno je naglasiti da ovaj slučaj predstavlja još jedan dokaz da u funkcionisanju sistema postoje ozbiljni problemi naslijeđeni iz vremena prethodnog režima, sa kojima se novo Ministarstvo finansija i socijalnog staranja svakodnevno suočava i ulaže nemjerljive napore kako bi se oni riješili, a sve u cilju obezbjeđivanja boljih uslova života naših građana. U prilog tome govori i to što je ovo Ministarstvo, kao resor koji vrši nadzor nad sistemom socijalne i dječje zaštite, pristupilo analizi procedura koje se odnose na postupke prinudnog izvršenja sudskih odluka u kojima mogu učestvovati maloljetna djeca ili koja se mogu odnositi na maloljetnu djecu. Takođe, ističemo i to da su pokrenuti disciplinski postupci protiv svih zaposlenih Centra za socijalni rad Podgorica koji su učestvovali, ili su bili dužni da učestvuju u slučaju porodice Bošković. Osim toga, Upravni odbor Centra za socijalni rad Podgorica pokrenuo je disciplinski postupak protiv direktorke Centra.

Važno je istaći i da je distribucijom snimaka malodobne djece prekršen Krivični zakonik Crne Gore, koji u članu 174 predviđa novčanu ili zatvorsku kaznu za svako neovlašćeno snimanje nekog lica i pokazivanje tog snimka trećem licu, direktno ugrožavajući privatnost, sigurnost i bezbijednost djece, što ovo Ministarstvo posebno osuđuje. Ovom prilikom pozivamo svakog pojedinca da u sličnim situacijama, vodeći se načelom postupanja u najboljem interesu djeteta, snimke, fotografije ili bilo koji sličan materijal dostavi Direktoratu za socijalnu i dječju zaštitu Ministarstva finansija i socijalnog staranja, kako bismo adekvatno reagovali, štiteći interese i privatnost djece. Korake koje smo u ovom slučaju preduzeli kao nadležni resor, preduzeli bismo i da su snimci dostavljeni samo navedenom Direktoratu, a na taj način bi djeca bila zaštićena.

Radi potpunog i istinitog informisanja javnosti, Ministarstvo u daljem tekstu iznosi informacije koje su, u slučaju ove porodice, utvrđene u sudskim postupcima i provjerene radom na terenu.  Napominjemo da određene činjenice zbog zaštite ličnih podataka porodice ne smiju biti iznijete u javnost.

Prilikom razvoda braka O.B. i T.B. sud je odlučio da djeca budu povjerena na vršenje roditeljskog prava T.B., te da će prebivalište djece biti kod oca. T.B. je lišen slobode 17. juna 2021. godine po rješenju izvršnog sudije Osnovnog suda u Podgorici i sproveden na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 30 dana, zbog odbijanja da postupi po pravosnažnoj i izvršnoj sudskoj presudi, kojom mu je naloženo da majci djece omogući nesmetano održavanje ličnog kontakta sa maloljetnom djecom. Dakle, imenovani nije lišen slobode zbog nelegalne sječe drva, kako se spekulisalo u javnosti, već zbog nepoštovanja pravosnažnih sudskih odluka i zakona Crne Gore.

T.B. je odbijao da postupi po odluci suda, odnosno da majci omogući viđanje s djecom, pa mu je sud  izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Tada je imenovani, kako ne bi bio lišen slobode, pristao da sarađuje i omogućio da se djeca vide sa majkom.  Međutim, kako je kasnije ponovo odbijao da postupi po odluci suda, donijeto je novo rješenje i T.B. je u novembru 2020. godine izreknuta nova kazna zatvora. Od tada do 17. juna 2021. godine, sud je od oca tražio da omogući djeci da ostvare svoja prava.

Ono što dio javnosti nije uzeo u obzir je da je T.B. pravosnažno osuđen za nasilje u porodici, odnosno nasilje nad majkom svoje djece, čemu su djeca i prisustvovala. S tim u vezi, majka je u toku sudskog postupka u više navrata naglasila da je upravo nasilničko ponašanje T.B. bio opredjeljujući razlog da napusti bračnu zajednicu, te da je napustila svog nasilnog supruga, a ne svoju djecu.

Takođe, činjenica da je sud djecu povjerio ocu, ne smije biti razlog da djeca nemaju kontakt sa majkom. Ovo posebno imajući u vidu da je odlukom suda jasno, precizno i tačno određen način ostvarivanja kontakta majke sa djecom. Ministarstvo još jednom podsjeća da se pravosnažne odluke suda moraju poštovati.  U konkretnom slučaju, majka nije imala kontakt sa djecom sedam mjeseci, što su potvrdili i sudski organi. Ovakvim ponašanjem, osim što se oglušio o odluku suda, roditelj je prekršio osnovna prava svoje djece i uskratio njihov kontakt sa majkom.

Nesporno je da su u postupku prinudnog izvršenja sudske odluke učinjeni bitni propusti. Nejasno je da li su izvršenju prisustvovali izvršni sudija i sudski izvršitelj, koji bi mogli spriječiti izvršenje. Takođe, ostaje pod znakom pitanja i da li su postupajući policijski službenici pozvali sudiju i obavjestili je o situaciji na terenu. U cilju ispravljanja ove sistemske greške, Ministarstvo je, između ostalog, zatražilo da Sudski savjet, Osnovni sud u Podgorici i Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno Uprava policije, preduzmu sve radnje iz svojih nadležnosti u cilju utvrđivanja odgovornosti svih lica uključenih u ovaj događaj.

Nadamo se da je Predsjednik države Crne Gore bio upoznat sa svim ovim činjenicama (ali i brojnim drugim koje institucije zbog zaštite ličnih podataka porodice ne smiju iznositi u javnost) prilikom pomilovanja T.B. i njegovog oslobađanja od izvršenja preostale zatvorske kazne. Sve institucije, pa i Predsjednik države, prilikom donošenja odluka moraju postupati savjesno, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti slučaja.

Ministarstvo finansija i socijalnog staranja ovom prilikom, još jednom, iskazuje snažnu podršku žrtvama porodičnog nasilja i ograđuje se od ovakvih odluka Predsjednika države. Takođe, pozivamo sve građane da poštuju sudske odluke i naglašavamo da T.B., shodno pravosnažnoj sudskoj presudi, mora omogućiti maloljetnoj djeci da se viđaju sa majkom O.B. Uvijek ćemo biti na strani pravde i pravičnosti, na strani žrtava nasilja, a posebno na strani djece koja su budućnost ove zemlje i koja zaslužuju odrastanje u nenasilnom okruženju.