Uvesti rodnu ravnopravnost u sve javne politike i privatni sektor

Osim adekvatne implementacije zakona i strategija, moramo voditi računa i o stepenu orodnjenosti istih naglasila je načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti Biljana Pejović, predstavljajući Instrument za procjenu orodnjenosti strategija i zakona.

Ovaj Instrument kreiran je uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori i prvenstveno treba da posluži Generalnom sekretarijatu Vlade u fazi davanja mišljenja na predložena dokumenta javnih politika i isti je u prethodnoj godini testiran na 27 važećih strateških dokumenata.

Dobijeni rezultati pokazali su da od 11 strateških dokumenata koji su doneseni prethodne godine, samo jedan se može smatrati orodnjenim (Strategija razvoja ženskog preduzetništva).

Najslabijom tačkom po pitanju orodnjenosti procijenjena je faza planiranja javne politike. Tek par dokumenata sadrži podatke o sastavu radnih grupa za pripremu dokumenta, što je važan podatak zbog adekvatne kontrole orodnjenosti u ovoj fazi, ali i podacima o vrsti ekspertske podrške koja je korišćena prilikom izrade dokumenta, kazala je Pejović.

Metodologija razvijanja politika, izrade i praćenja implementacije strateških dokumenata koju je pripremio Generalni sekretarijat Vlade napravila je značajan pomak u kvalitetu pripreme javnih politika. Međutim, i dalje je prisutan problem uvezivanja analize stanja sa ciljevima i mjerama javnih politika.

Kako bismo obezbijedili jednake šanse za žene i muškarce, potrebno nam je orodnjavanje generalnog zakonodavstva jer ono ima direktan uticaj na kvalitet života građanki i građana, zaključila je Pejović.

Ona je istakla da Zakon o rodnoj ravnopravnosti predviđa da se prilikom kreiranja, donošenja i sprovođenja javnih politika uzima u obzir njihov uticaj i na žene i na muškarce.Takođe, Strategija rodne ravnopravnosti predviđa povećanje procenta orodnjenosti javnih politika za 5% do 2023. godine i 10% do 2025. godine.

Ekspertkinje za rodnu ravnopravnost Nada Drobnjak i Branka Vlahović govorile su o primjeni Člana 3 Zakona o rodnoj ravnopravnsoti kroz Vodič za njegovu primjenu čiju je izradu podržalo Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava. Drobnjak je pojasnila da ovaj član predstavlja težište ravnopravnosti jer se njim obavezuju svi državni organi, organi lokalne samouprave i svi drugi organi i pravna lica koji imaju javna ovlašćenja, privredna društva, druga pravna lica i preduzetnici da ocjenjuju i vrednuju uticaj svih svojih odluka i aktivnosti na položaj žena i muškaraca u svim fazama planiranja, donošenja i sprovođenja odluka.

Praksa i istraživanja o primjeni Zakona pokazuju da u institucijama ne postoji iskrena namjera, ni dovoljno razumijevanja da se Zakon na pravi način i potpunosti primijeni u funkciji postizanja i ostvarivanja rodne ravnopravnosti.

Vlahović je uporedila rezultate istraživanja o primjeni Zakona koji su pokazali da postoji tek načelno saznanje o obavezi orodnjavanja.

2010. godine 48,4% ispitanika/ca tvrdilo da se u njihovoj instituciji vrednuju uticaji odluka na položaj žena i muškaraca, 36,5% da se ne sprovodi vrednovanje i 15,1% da nema saznanje o tome; 2013. je 49,2% tvrdilo da se u njihovoj instituciji vrednuju uticaji odluka na položaj žena i muškaraca, 41,2% da se ne sprovodi vrednovanje i 8,6% da nema saznanje o tome; dok je statistika za 2020. pokazala da su 35,3% ispitanika/ca na isto pitanje pozitivno odgovorili, 30,9% negativno i da 33,8% nije imalo saznanja.

Na pitanje na koji način se vrednuju uticaji odluka i aktivnosti na položaj muškaraca i žena odgovor 2010. nije imalo 74% ispitanih osoba, 2013. 72%, a 2020. 84%.

Orodnjavanje ili „gender mainstreaming” u procesima razvoja politike treba da stvori uslovi pod kojima muškarci i žene nastupaju kao jednaki, imaju ravnopravan pristup resursima i istu mogućnost ostvarivanja uticaja i kontrole, poručeno je sa seminara.