VAŠINGTON: Izlaganje premijera Markovića na panelu transatlantska saradnja na konferenciji Posebne grupe (Core Group) Minhenske bezbjednosne konferencije

Poštovani panelisti, dame i gospodo,

Izuzetno mi je zadovoljstvo da govorim na današnjem panelu o transatlantskoj saradnji, zajedno sa uvaženim kolegama iz Sjedinjenih Država, Njemačke i Norveške. Takođe, radujem se što sam ponovo gost Minhenske bezbjednosne konferencije, koja svakako predstavlja najprestižniji i najpoznatiji svjetski simpozijum u oblasti bezbjednosti. Imao sam čast da učestvujem i na ovogodišnjoj Konferenciji u Minhenu, te stoga Fondaciji Minhenske bezbjednosne konferencije, njenom predsjedniku gospodinu Išingeru, kao i njenoj Posebnoj grupi, koja me pozvala na današnji događaj, u ime Crne Gore, i u svoje lično, dugujem snažnu zahvalnost za pažnju koju posvećuju mojoj zemlji.

Dame i gospodo,

Nadali smo se, da će kraj Hladnog rata i intenziviranje procesa ujedinjenja Evrope istovremeno značiti i prestanak opasnosti od novih oružanih sukoba. Bilo je i mišljenja da je istorijska misija NATO-a i transatlantske zajednice završena, ali danas vidimo da su takve prognoze bile neutemeljene. Evroatlantski prostor suočen je s novim prijetnjama i izazovima koji su raznovrsniji, kompleksniji i opasniji nego u vrijeme Hladnog rata.

Ni region Zapadnog Balkana, odakle ja dolazim, nije ostao imun na krize i prijetnje koje su potresle Evropu i Svijet. On je istorijski prepoznat kao nestabilan; dakle, prostor gdje su političke, etničke, religiozne, teritorijalne i druge tenzije gotovo u svakoj generaciji eskalirale do oružanih sukoba. Danas, istina, situacija nije takva – u posljednjih 15 godina region je iskusio period mira, stabilnosti i rastuće posvećenosti država integracionim procesima i izgradnji dobrosusjedskih odnosa. Ipak, problemi i dalje postoje, a u posljednje vrijeme primjećuje se i određeno nazadovanje.

Rusija, koja Zapadni Balkan smatra svojom „interesnom sferom“ sve više koristi takvu situaciju da odvrati region od integracionih procesa i podrije podršku evropskim i evro-atlantskim vrijednostima. Mnogo je primjera ovakvih pokušaja destabilizacije, a Crna Gora je nažalost bila jedan od očiglednijih – siguran sam da ste svi informisani o pritisku kojem smo u protekle dvije godine izloženi od Rusije, kao i o pokušaju terorističkih napada u izbornoj noći 16. oktobra 2016. Ipak, mogu s ponosom reći da su naše institucije, uz svesrdnu i nesebičnu podršku naših evro-atlantskih saveznika bile sposobne da adekvatno odgovore na ovu prijetnju.

Na ispitu su, dakle, kako naša bezbjednost i stabilnost, tako i demokratske vrijednosti na kojima se temelje naša društva. Upravo je zato veoma značajna i djelotvorna orijentacija Alijanse ka projektovanju stabilnosti van njenih granica i jačanje fokusa na anti-terorističke aktivnosti.

Dame i gospodo,

Jačanje prisustva i aktivnosti NATO-a i Evropske unije je i od ključnog značaja za sprečavanje pogoršanja situacije na Zapadnom Balkanu i ostanak regiona na kursu integracija. Upravo iz tih razloga sam uvjeren da politika Otvorenih vrata, pored partnerske politike i kooperativne bezbjednosti, mora ostati okosnicom djelovanja NATO-a, kao jedan od najboljih i najefikasnijih načina za promociju mira i bezbjednosti. Svuda, a posebno u našem regionu gdje je krvavi konflikt 90-ih upravo zaustavljen zahvaljujući angažovanju Alijanse, koja i danas kroz prisustvo u BiH i na Kosovu doprinosi očuvanju mira. Otvorenost NATO-a za saradnju sa drugima koji dijele njegove vrijednosti i za prijem novih članica pokazala se moćnim mehanizmom za jačanje stabilnosti i demokratije, a time i za jačanje same Alijanse i globalnog mira. Stoga sam čvrsto na stanovištu da NATO, kao i Evropska unija i SAD, treba da ostanu aktivni i vidljivi u regionu.

Da su integracioni procesi nezamjenljivi za promovisanje mira i jačanje bezbjednosti potvrđuje i primjer Crne Gore, koja se, kao što znate, sada nalazi pred članstvom u NATO. Ja sam prije neki u Skupštini Crne Gore, prilikom usvajanja Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, ocijenio ovaj događaj – istorijskim za moju zemlju. Podsjetiću vas da je Crna Gora dobila međunarodno priznanje državnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine, i to kao 27. nezavisna država u tadašnjem svijetu. Gotovo cio vijek i po, Crna Gora se, sa manje ili više uspjeha, borila da očuva tu svoju nezavisnost. Mi vjerujemo je naše pridruživanje Alijansi, ovoga puta kao 29. članica najmoćnijeg saveza današnjice, definitivna garancija očuvanja našeg državnog suvereniteta. Zato je ovaj događaj za moju zemlju – istorijski!

Crna Gora je takođe regionalni lider u evropskim integracijama i država koja sa svim susjedima ima dobre odnose. Sve to je rezultat upornog, obimnog i posvećenog rada na sveobuhvatnim reformama tokom prve decenije od obnove nezavisnosti. Učlanjenje u NATO naravno neće zaustaviti reforme – nastavljamo s njihovom implementacijom sa nesmanjenim entuzijazmom.

Kao buduća članica, Crna Gora je spremna da, u skladu sa svojim kapacitetima, preuzme dio odgovornosti za snaženje Alijanse, njenog jedinstva i solidarnosti. Nastavićemo da jačamo izdvajanja za odbranu, u skladu sa standardima iz Velsa, jer smatramo da je spremnost na pravednu raspodjelu tereta unutar NATO-a najbolji dokaz posvećenosti svih kolektivnoj bezbjednosti. Želim da vas obavijestim da je Crna Gora u ovom trenutku, iako još nije punopravni član Alijanse, na osmom mejestu po nivou izdvajanja za odbranu, oko 1,7%, a da do 2024. planirano da dostignemo predviđeni iznos od 2%. Činjenica da smo država koja veoma dobro razumije pozicije drugih aspiranata na članstvo, posebno na Zapadnom Balkanu, daje nam jedinstvenu priliku za promociju kontinuiteta politike „Otvorenih vrata“ i evroatlantskih vrijednosti u regionalnom i širem kontekstu. Crna Gora će posebnu pažnju, kao nova članica, usmjeriti ka tom cilju.

Hvala na pažnji!