Saopštenje Ministarstva javne uprave povodom reakcija na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama

Posebno ističemo da kada je riječ o pravilnoj primjeni instituta zloupotrebe prava od strane organa vlasti ključno je da se stvori dobra praksa, te je planirano donošenje smjernica od strane Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, kao i edukacija službenika iz organa vlasti, kako bi se stvorili neophodni uslovi da u praksi ne dolazi do neopravdanog pozivanja na ovaj pravni osnov i zloupotrebe samog instituta.

Istovremeno, Nacrtom zakona predložena je izmjena pojma „organ vlasti“ iz razloga nedovoljne preciznosti postojeće norme koja je znatno proširila obuhvat i na subjekte koji nisu i ne treba da budu obveznici ovoga zakona, npr. poput političkih partija. Naime, ovaj zakon prema svim međunarodnim standardima i dokumentima treba da obuhvati sve organe vlasti koji vrše javna ovlašćenja, a ne subjekte koji čine dobrovoljni sektor kao što su političke organizacije, vjerske organizacije i udruženja građana.

U nacrtu zakona poseban akcenat je stavljen na pitanje troškova u postupku ostvarivanja ovoga prava rukovodeći se opšteprihvaćenim standardom, da ostvarivanje ovog prava treba da bude jednostavno sa što manje troškova ili bez troškova, te je predloženo da u postupcima ostvarivanja prava na pristup informacijama (upravnom i sudskom) svaka stranka snosi svoje troškove, bez obzira na uspjeh u postupku, kako troškovi postupka ne bi opterećivali ostvarivanje prava korisnika, niti bili u suprotnosti sa javnim interesom.

Takođe, predloženim rješenjima, ne u cilju odugovlačenja postupka, kako se to predstavlja u javnosti, već isključivo u cilju efikasnijeg ostvarivanja prava na slobodan pristup informacijama, precizirani su rokovi za postupanje organa kada odlučuju o pravu na pristup informaciji i to kako onih koji u prvom stepenu postupaju po zahtjevima za slobodan pristup informacijama, tako i organa koji postupa po žalbama.

Posebna pažnja posvećana je pitanju mogućeg ograničenja pristupa informaciji, što podrazumijeva izuzetnu posvećenost realnoj i činjenično utemeljenoj procjeni štetnosti objavljivanja pojedinih informacija (u cilju zaštite legitimnih interesa zaštite države, društva i pojedinca), što se obezbjeđuje kroz propisani mehanizam testa štetnosti.

Informacije koje su označene stepenom tajnosti predloženim izmjenama nijesu isključene iz primjene ovoga zakona, izuzev onih informacija, odnosno podataka u oblasti bezbjednosno obavještajnog sektora, što je standard i u drugim evropskim državama (npr. Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka), već podliježu relativnom ograničenju, što organ vlasti mora u svakom slučaju cijeniti.