U uvodnom dijelu konferencije obratili su se ministar za ljudska i manjinska prava dr Suad Numanović, i nacionalni koordinator za NATO gospodin Vesko Garčević.
Na konferenciji se diskutovalo o sljedećim temama: Politika rodne ravnopravnosti u procesu evropskih i NATO integracija, međunarodni i domaći pravni instrumenti za ostvarivanje politike rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori, nacionalni Plan za postizanje rodne ravnopravnosti- PAPRR sa Programom sprovođenja za period 2015. i 2016., s posebnim akcentom na implementaciju Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN –a 1325, kroz set mjera iz Programa, kao i implementacija Plana aktivnosti za rodnu ravnopravnost Vojske Crne Gore.
Panelistkinje na konferenciji bile su: gospođa Nada Drobnjak - predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore, gospođa Jelisava Kalezić - poslanica i članica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore, gospođa Marijet Šurman - specijalna predstavnica NATO-a za žene, mir i bezbjednost, gospođa Biljana Pejović - načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti, gospođa Radmila Đakonović - koordinatorka za rodnu ravnopravnost u Ministarstvu odbrane, gospođa Ljulja Đonaj – koordinatorka za rodnu ravnopravnost u Ministarstvu unutrašnjih poslova – Upravi policije, gospođa Sanja Pejović – koordinatorka za rodnu ravnopravnost u Vojsci Crne Gore, gospođa Slavica Striković izvršna direktorica NVO „Ženska akcija”.
Nakon diskusije na konfernciji su donijeti sljedeći zaključci:
U Crnoj Gori postoji veoma dobar zakonodavni okvir i institucionalni mehanizmi u oblasti rodne ravnopravnosti, te je neophodno nastaviti sa punom primjenom zakonskih rješenja i korišćenjem mehanizama u praksi u cilju daljeg unapređenja ljudskih prava žena.
U Crnoj Gori je učinjen značajan pomak, ali je neophodno nastaviti sa jačanjem svijesti o značaju rodne ravnopravnosti i neophodnosti uključivanja žena na mjestima odlučivanja.
Neophodno je nastaviti sa promocijom i primjenom Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a 1325 – Žene, mir i bezbjednost, kao najvažnijeg dokumenta, koji se bavi pitanjem rodnog aspekta bezbjednosti i ulogom žena u sektoru odbrane i bezbjednosti.
Neophodno je nastaviti sa dobrom praksom implementacije Rezolucije 1325, kroz aktivnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Ministarstva odbrane, drugih ministarstava, Vojske Crne Gore, Uprave policije u saradnji sa NVO sektorom, uz kontinuirane obuke u ovoj oblasti.
U procesu razvoja politika rodne ravnopravnosti pored Nacionalnog Plana za postizanje rodne ravnopravnosti neophodno je razviti posebni Nacionalni akcioni plan za implementaciju Rezolucije 1325, što je i zahtjev međunarodnih organizacija, koje se bave pitanjem bezbjednosti.
Dijalog je bitan u pravcu razvoja rodno senzitivnih politika, informisanja žena i njihove integracije u bezbjednosni sistem.
Novi bezbjednosni izazovi nameću nove zahtjeve u pogledu sveukupne izgradnje kapaciteta, a uloga žena je u tome nezaobilazna