Gospodine Hajdukoviću,
Vašim otvorenim pismom Vi se, očigledno, ne obraćate meni, kao ministru održivog razvoja i turizma. Vi, zapravo, želite podsjetiti na svoje postojanje, za slučaj da nekim političkim strukturama zatreba kvazi-homogenizujući kvisko, kao nova slamka za političko preživljavanje. Učinilo Vam se da su aktuelna politička zbivanja u Crnoj Gori ponovo otvorila ona vrata koja su Vam, dosta davno, građani Crne Gore zatvorili, pa pokušavate da nađete novi prolaz.
Dakle, Vaše pismo je Vaša autoinfuzija. Nikakva novost na političkoj sceni, bivalo je toga i ranije. U tom smislu, moguće da je Vaš dopis trebalo ignorisati. No, žalosno je što se, za račun tako banalnog ličnog i prilično sebičnog cilja, čovjek Vašeg bratstveničkog i plemenskog nasljeđa ne uzdržava bar od uvreda.
Kako drugačije razumjeti Vaše bezočno prisvajanje prava na „veleizdajničke“ kvalifikacije? Da li su, u toj „veleizdaji“ saučesnici i svi oni koji su birali ovu vlast i koji je i danas podržavaju? Treba li da Vas podsjećam da ova vlast nije slučajno tu gdje je, nego je za posao koji obavlja izabrana na demokratskim izborima? Je li Vam želja za svjetlom političke pozornice ubila svaki osjećaj mjere koji ste, zasigurno, iz porodice ponijeli?
Kažete – ne sudite nama nego našim rezultatima. Čak i da ste u pravu u ocjenama o „smrtnoj presudi“ Miločeru, Mamuli, Svetom Stefanu, da li u veleizdajništvo spada i to što smo, već godinama, jedna od najbrže rastućih turističkih destinacija u svijetu? Ili to što nam je rast BDP iznad evropskog prosjeka, što „devastiranu“ Crnu Goru posjeti više od 1,7 miliona turista godišnje, što je Porto Montenegro, postao naš znak prepoznatljivosti... Da li je nezakonita gradnja, kao osnovni vid devastacije, započela mojim ministrovanjem ili je, u tom periodu, zaustavljena? Vi biste morali znati što smo, zaista, planirali u zoni ulcinjske Solane, umjesto što samo mašete ponovljenim neistinama, od kojih svaka treba da postane paradigma za našu „veleizdaju“?
Svojevremeno ste pominjali Ajfelov toranj i njegovo moguće rušenje poredili sa Miločerom. Nijeste pominjali žestoke otpore njegovoj gradnji, a danas ni jedan Parižanin, ni Francuz, ni cijeli svijet, bez Ajfelovog tornja, ne može zamisliti ovaj fascinantni grad. Slično, i karikatura sa gradnjom hotela u Hajd parku vam je predstavljala argument. Znate li koliko je bilo protivljenja namjeri gradskih vlasti da urede tu, do tada, netaknutu londonsku zonu u kojoj je sada Hajd park? I niko nikada one koji su dozvolili gradnju Ajfelovog tornja i Hajd parka, čak i kada se nije znalo da će služiti na ponos svima, nije optužio za veleizdaju. A i da jeste – danas bi se svakako stidio takvih optužbi. No, i za osjećaj stida, gospodine Hajdukoviću, treba ljudskosti.
Ne vjerujem da se u vrijeme gradnje sadašnjeg hotela „Kraljičina plaža“ na čijem mjestu će biti izgrađen novi hotel, govorilo o „smrtnoj presudi Miločeru’’.
Vi ste, kao što kažete, još davno nekima govorili da će morati da obave plastičnu operaciju. Sada tu poruku upućujete i meni. Duhovito i lucidno, pa i proročki, zar ne?
Gospodine Hajdukoviću, mnogo je više moralnih skrupula koje mene obavezuju da se sjutra ne bih morao kriti od bilo koga. Tu je Vaše upozorenje potpuno bespotrebno. Moje činjenje proističe iz mog ubjeđenja da radim najviše što je u mojoj moći, a u prilog bogate i srećne Crne Gore i njenih građana. Pritom ne zazirem od kočničara niti od njihovih prijetnji. Najlakše je povlađivati neukima i sklanjati se pred bio čijim mahnitim političkim ambicijama. Zato me ne može ni iznenaditi, a ni uplašiti Vaše proročansko samoreklamerstvo.
Rekao bih da je i Vaše kalkulativno animiranje javnosti tobožnjim gubicima Crne Gore, zapravo farsično. Kažete: „Zbog pogrešnog korišćenja obale, ne računajući dosadašnje gubitke, Crna Gora će, u svakoj narednoj godini, gubiti po milijardu eura...’’ Alal vjera, gospodine Hajdukoviću, na ovako kvalitetnim, argumentovanim i utemeljenim aproksimacijama! Alal vjera na vizionarstvu! Demagoška aljkavost na tacni! O čemu vi, zapravo govorite? Površnost i aljkavost ovakvih teza ne može neutralisati ni Vaše pozivanje na (zaista) plemeniti princip po kome zemlju nijesmo naslijedili od predaka nego smo je pozajmili od potomaka.
Svakodnevno se srijećem sa neistomišljenicima koji, nerijetko, radikalno kritikuju moj rad i rad Ministarstva koje vodim, a naravno i Vladu čiji sam član. Vjerovali ili ne, uvijek nastojim da te kritike razmotrim konstruktivno, iako je nekad očigledno da to ne zaslužuju jer su, zapravo, samo plašt neke drugačije namjere. Polazim od toga da je dovoljno da samo jedan od hiljade kritičkih stavova ukaže na grešku, donese korekciju ili poboljšanje, pa da se iznova potvrdi teza o globalnoj koristi kritičkog mnjenja. Osim toga, ako je samo jedna od hiljadu kritika izrečena iz neznanja ili nerazumijevanja, dužni smo da kritičara saslušamo, razumijemo. Najzad, čak i kada se radi o a priori kritičarima, političkim i drugim protivnicima - u pitanju su moji sugrađani. Sa njima dijelim isti prostor, istu stvarnost i budućnost, ma kakvi njihovi motivi bili.
Međutim, čak i uz takav konstruktivan prilaz, ja u Vašem pismu, pa bilo ono otvoreno ili zatvoreno, ne mogu ama baš ništa korisno da uočim. Po svemu izgleda da sam ja samo adresa preko koje Vi pokušavate da, dijelu javnosti i određenim političkim strukturama, stavite do znanja Vaše postojanje, pa, što bi rekao Kovačevićev junak Ilija Čvorović: „Ako Vas se sete – sete!!!“
No, vjerujem da im, na ovaj način, nećete probuditi interesovanje. Vaš metod je isuviše trivijalan i manipulatorski, obojen već viđenim, pasivnim i patetičnim dužebrižništvom.
Branimir Gvozdenović