S obzirom tekst u dnevnoj novini Dan, objavljen 8. avgusta, pod nazivom „Brano zakonom pere radnu biografiju“, Ministarstvo održivog razvoja i turizma daje sljedeće reagovanje:
1. „Milovac je poručio da regularizacija omogućava i pranje radne biografije, prije svega ministra Branimira Gvozdenovića...“
Niti jednim zakonom se ne može „prati radna biografija“. Prvo, zato što ga ne usvaja ni jedan ministar lično, već Skupština Crne Gore. Da ne govorimo o tome da je Zakon, u procesu izrade, prošao desetine instanci i raznih institucija, te se postavlja pitanje: da li je logična konstatacija o „pranju biografije“. Jer, to bi značilo da treba povjerovati u konspirativnu spregu desetina organa izvršne vlasti, zatim Skupštine, te njihovo stavljanje u funkciju jedne ličnosti, ko god to bio. I za najneuređeniju državu - mnogo je, a kamoli za zemlju koja je na putu ka EU, koja je dobila pozivnicu za NATO...
Uostalom, podsjećamo da postoje institucije nadležne za utvrđivanje lične odgovornosti, iako g. Milovac nikad nije imao problema sa preuzimanjem njihove uloge. Praksa olakog i neutemeljenog javnog žigosanja, kao i olakog podnošenja krivičnih prijava i nepominjanja njihovog odbacivanja je, nažalost, realnost.
Zakon o regularizaciji neformalnih objekata je izrađen upravo sa ciljem koji je potpuno suprotan navodima u tekstu, te nikako ne može predstavljati skidanje odgovornosti, već odlučnost da se ovaj problem riješi.
Takođe, g. Milovac bi trebalo da zna da je bespravna gradnja, osim sada izolovanih slučajeva, suzbijena upravo 2008. godine kada je na inicijativu ovog ministarstva proglašena krivičnim djelom, kada je, opet na inicijativu ovog ministarstva, formirana Inspekcija zaštite prostora, kada je, još jednom na inicijativu ovog ministarstva, donijet veliki broj planova, te kroz LAMP projekat sa Svjetskom bankom značajno potpomognut proces izrade planske dokumentacije.
Floskule poput ove u naslovu očigledno treba da, u nedostatku argumenata, kontinuiranim korišćenjem, formiraju stav građana o nekom pitanju, pa je nesvrsishodno obrazlagati njihovu nelogičnost. Zato ćemo, argumentovano, taksativno i vrlo precizno, i u nastavku odgovoriti po stavkama iz predmetnog teksta. Doduše, tih stavki nema mnogo, već se samo ponavljaju u različitim modalitetima ne bi li optužbe dobile na težini, a kritičar na analitičnosti.
2. „...nadležnost zakona se proširuje i na objekte u zoni morskog dobra i objekte u zaštićenim zonama, odnosno omogućava vlasnicima takvih objekata da legalizuju devastaciju prirode.“
Notorna je neistina da će vlasnici u zaštićenim zonama legalizovati svoje objekte. Ne radi se o legalizaciji već o dobijanju statusa privremenih objekata, kako bi njihovi vlasnici morali plaćati posebne naknade državi do trajnog rješenja statusa. Konačno rješenje će se utvrditi donošenjem planskog dokumenta, kao faktičkom odlukom o statusu objekta uključujući pitanje njegovog uklanjanja. Ako neko misli da je rješenje da se svi objekti koji su, decenijama unazad nelegalno sagrađeni, jednokratno sruše, morao bi izložiti taj koncept, i posebno način na koji on rješava socijalni, ekonomski i ekološki aspekt rušenja. U protivnom, taj neko je, ili neznalica, ili pokušava da manipuliše javnošću.
3. „Zakon se donosi samo kako bi se formalizovalo postojeće stanje...“
Svi koji su nelegalno gradili biće uvedeni u sistem obaveza plaćanjem komunalne naknade koja je trebalo da bude plaćena pri samoj izgradnji, kao i naknade za legalizaciju, ako do nje dođe. Ta sredstva će biti uložena u uređivanje upravo mjesta iz koga su potekla. Da ne govorimo o konačnom uvođenju u legalne tokove pitanja protrošnje električne energije, vode... Kako se navedeno može podvesti pod „formalizovanje postojećeg stanja“ ostaje nejasno.
4. „...pokazuje namjeru da se za nelegalnu gradnju ne kažnjavaju oni koji su divlje gradili radi sticanja ekstra profita.“
Objekti će u procesu regularizacije biti precizno kategorisani, te će objekti primarnog stanovanja biti u obavezi da plaćaju naknadu za komunalno opremanje, dok će ostali morati da plaćaju i naknadu u iznosu od 20% utvrđene komunalne naknade. Same komunalne naknade će se, naravno, plaćati u zavisnosti od veličine objekta, lokacije na kojoj je građen i sl. što znači da će se one razlikovati u hiljadama eura za one koji su gradili krov nad glavom, u odnosu na one koji su nelegalno gradili.
Drugim riječima, oni koji su gradili radi sticanja profita biće u obavezi da vrate tj. plate ono što su bili dužni pri gradnji, plate dodatnu naknadu za legalizaciju (ako do nje dođe), a uvođenjem u sistem biće u obavezi da izmiruju i sve ostale obaveze koje eventualno do sada, usljed neregulisanosti statusa, nijesu.
5. „...pa nije slučajno da se upravo sada kada su raspisani oktobarski izbori ponovo aktivira priča o legalizaciji objekata.“
Predlog Zakona poslat je u skupštinsku proceduru prije četiri godine. Pitanje šta se dešavalo sa zakonom četiri godine u Skupštini, valjda ne treba da bude upućeno ministru, kao predstavniku izvršne vlasti. Toliko zna i neko ko se ne bavi ovom materijom.
6. „Direktor Istraživačkog centra MANS-a smatra posebno problematičnim što je primjena zakona odložena za mart naredne godine, a to, prema njegovoj ocjeni, može stimulativno djelovati na sve one koji bi željeli da nelegalno grade.“
Opet notorno netačna i elementarno nelogična teza. Primjena Zakona je odložena do 1. marta 2017. godine, dakle nakon što će izbori biti završeni, te se ne može povezivati sa predizbornom kampanjom.
Primjena zakona je odložena jer je ovaj proces neophodno pripremiti, u saradnji sa opštinama, nadležnim inspekcijskim organima i drugim institucijama.
7. „Kako ni Vlada, niti opštine, još uvijek nemaju preciznu evidenciju o tome kada je koji nelegalni objekat sagrađen, nije teško pretpostaviti da će upravo to biti predmet najčešćih zloupotreba...“
Nije istina da ne postoji presjek stanja. Godine 2007. izrađen je prvi, a 2010/11. drugi orto- foto snimak. Planira se izrada novog snimka, koji će preklapanjem sa postojećim podlogama, rezultirati pouzdanom evidencijom svih objekata u prostoru.
***
Nakon ovako očiglednih argumenata, ostaje nejasno da li g. Milovcu treba preporučiti da zadrži minimum etičnosti u izjavama, ili bi to u njegovom slučaju bilo bespredmetno.
Za početak, ipak, mogao bi da pročita finalnu verziju Zakona.
Ovdje možete da preuzmete tekst objavljen 8. avgusta u dnevnoj novini Dan.