Porijeklom Crnogorka,
prof. dr Nadežda Basara stručnjak svjetskog glasa u liječenju
najtežih bolesti, iza koje stoji 2.200 transplantacija, za koju njeni pacijenti
kažu da se kod “Nade ne umire”, govori za Vikend novine o svom radu, metodama
liječenja, terapiji matičnim ćelijama u čemu je postala jedan od vodećih
stručnjaka na planeti, ali i o vezama sa Crnom Gorom, poručujući da je uvijek
spremna da pomogne.
Tajna uspjeha terapije
koju sprovodi je, kaže primjena savremenih protokola i najnovijih naučnih
dostignuća iz oblasti hematologije i onkologije. Za Basaru ne postoji izgovor
“lijek nije na listi”.
“Ako znam da na svijetu
postoji lijek koji mome pacijentu može da pomogne, angažujem se da ga dobijem
gratis za tog pacijenta u okviru kliničkih studija i do sada nikada nisam imala
problema”, poručuje Basara.
VN: Jedan ste od
dobitnika državnog priznanja Crne Gore koje se dodjeljuje istaknutim
pripadnicima dijaspore pojedinicima i organizacijama. Vama je pripala nagrada
za doprinos u oblasti nauke. Šta za Vas predstavlja nagrada koju Vam dodjeljuje
Crna Gora?
BASARA: Predstavlja
novi podsticaj, novu energiju i želju, da sa svojim stečenim znanjem i umjećem,
pomognem svojim kolegama iz Crne Gore u izlječenju što većeg broja pacijenata
oboljelih od hemato/onkoloških bolesti. Ja sam prijatno iznenađena da se
politika prema naučnoj dijaspori Crne Gore okrenula u pravom smjeru, smjeru u
kom se pita koliko si spreman da preneseš i pokloniš svoj oj zemlji ono što je
najvažnije, ono što ti je u glavi, a ne u džepu.
VN: Vaše ime je poznato u
svijetu, javnost je imala prilike da sazna o Vašim uspjesima ne samo kroz
informacije u naučnim krugovima, već i kroz iskustva Vaših pacijenata koja se
prepričavaju, o kojima ima dosta priča u medijima. Kako i kada je došlo do
saradnje sa Crnom Gorom?
BASARA: Saradnja
je počela iznenadnim pozivom gospođe Novak krajem 2014. iz Fonda zdravstva Crne
Gore. Molila me je da počnem da primam na transplantaciju matičnih ćelija,
uglavnom mlade bolesnike iz Crne Gore, jer im se niko sa jedne klinike van Crne
Gore, gdje su ih sve do tada slali, ne vraća! Vi znate šta to znači! Iako sam
Fondu bila već poznata po uspješnim transplantacijama, tu je bilo i crnogorskih
samofinansirajućih pacijenata, pozvala sam ih da vide kako radim i da napravimo
dogovor. Došle su dvije hrabre i izuzetne žene, gospođe Novak i Cvijanović,
obje nisu ljekarke, ali su prije svih htjele da se bore za crnogorsku mladost.
Dogovaramo se o svemu na
njihovo veliko zadovoljstvo. Sljedeće godine mi šalju 10 mladih pacijenata na
prvu transplantaciju, što je sa već primljenim 17-godišnjim Đorđem
Lubardom, čije je troškove preuzeo Fond zdravstva, činilo 11 mladića i
djevojaka. Sve sam ih poslije uspješne transplantacije i posttransplantacionog
boravka u Flenzburgu poslala nazad kući. Evo prošlo je četiri godine, samo
jedan pacijent je poslije godinu borbe sa leukemijom preminuo, dok sam sa njih
desetoro, koji se i dandanas pridržavaju uputstava koje sam im dala pri
povratku kući, non-stop u kontaktu. Kada pacijent napuni pet godina poslije
dijagnoze, može da smatra da je izliječen. Ove godine je Đorđe Lubarda napunio
pet godina poslije transplantacije od nesrodnog donora i on je 100 odsto
izliječen.
VN: Kakva je ta saradnja
danas?
BASARA:
Nažalost, već sljedeće godine, zdravstvo Crne Gore mijenja svoju politiku,
zanemaruje se ostvareni svjetski uspjeh od preko 90 odsto uspješno
transplantiranih i pacijenti se ponovo šalju u druge klinike.
VN: Jedan ste od najvećih
stručnjaka za transplantaciju matičnih ćelija u svijetu, direktor ste interne
medicine na Malteser St. Franziskus bolnici u njemačkom gradu Flenzburgu. Vaši
pacijenti kažu da se kod Vas ne umire. U čemu je tajna uspjeha terapija koje
sprovodite? Koliko se kancer danas može uspješno liječiti? Od čega to zavisi?
BASARA: Tajna
uspjeha terapija koje sprovodim je primjena savremenih protokola i najnovijih
naučnih dostignuća iz oblasti hematologije i onkologije. Osim toga, svaki
pacijent je za mene poseban izazov i pokušavam u svakom slučaju da mu odredim
najbolju terapiju. Često čujem od kolega iz Crne Gore “lijek nije na listi”!
Ako znam da na svijetu postoji lijek koji mome pacijentu može da pomogne,
angažujem se da ga dobijem gratis za tog pacijenta u okviru kliničkih studija i
do sada nikada nisam imala problema.
VN: Vaša specijalnost je
liječenje matičnim ćelijama. Zašto matične ćelije? Koje bolesti se mogu
izliječiti transplantacijom matičnih ćelija? Imate li evidenciju koliko ste
pacijenata izliječili transplantacijom matičnih ćelija?
BASARA: Matične
ćelije su najmoćnije i najsposobnije ćelije u našem organizmu. Samo jedna
matična ćelija iz koštane srži pravi bilione ćelija crvene loze (eritrociti),
bijele loze (granulociti i limfociti) i krvnih pločica (trombociti). Matične
ćelije imaju osobinu da se samoobnavljaju, znači kada se matična ćelija
podijeli, jedna se odmah “sakriva” u svojoj “niši ili bunkeru” koja se nalazi u
koštanoj srži, tako da je citostatici ne mogu uništiti. Takođe, imaju osobinu
da se dalje dijele i sazrijevaju i na taj način prave razne krvne ćelije. Kada
one obole i postanu leukemijske matične ćelije, jedina metoda koja može da ih
izliječi je da se zamijene sa zdravim matičnim ćelijama koje su imunološki
moćne i bore se protiv sakrivenih i bolesnih matičnih ćelija.
Maligne bolesti koje se
liječe matičnim ćelijama su: leukemije, limfomi, mijelomi, mijelodisplastični
sindromi, ali i benigne ali teške hematološke bolesti kao što su aplastična
anemija ili talasemija.
Do sada sam
transplantirala preko 2.200 pacijenata u tri centra u Njemačkoj, od toga 1.900
od nesrodnih donora. Što se tiče evidencije izliječenih pacijenata
transplantacijom matičnih ćelija, ona se vodi dvije godine poslije
transplatacije i vođena je na UniKlinici u Lajpcigu: 83 odsto, i sad se vodi na
Klinici u Flenzburgu: 87 odsto. Poslije te dvije godine evidencija nije
potpuna, jer pacijenti nisu više obavezni da dolaze na kontrole i tek kad
napune pet godina poslije dijagnoze smatraju se izliječenim.
VN: Koliko ste imali
pacijenata iz Crne Gore? Kakva je situacija u Crnoj Gori i regionu kada je
riječ o malignim bolestima?
BASARA: Iz
Crne Gore sam imala sigurno preko 30 pacijenata sa malignim bolestima. Broj
malignih bolesti u Crnoj Gori mi nije poznat, ali pretpostavljam da je sličan
kao i u ostalim evropskim zemljama. Do broja oboljelih od malignih bolesti se
dolazi preko registra bolesnika sa malignim bolestima koji je npr. u Njemačkoj
i Danskoj zakonski regulisan. Statistika kaže da je broj novooboljelih na
godišnjem nivou recimo u Njemačkoj 0,6 odsto ukupnog broja stanovništva, što je
čak i nešto više od broja oboljelih u nekim balkanskim zemljama.
Veze sa Crnom Gorom
neraskidive
VN: Javnost zna mnogo o
Vama kao stručnjaku svjetskog glasa. Ali, Vaša životna biografija je veoma
zanimljiva. Ko je prof. dr Nadežda Basara? Da li je tačno da ste porijeklom iz
Crmnice? Kakve su Vaše veze sa Crnom Gorom? Da li su Vaši budući planovi vezani
za dublju saradnju sa našom državom?
BASARA: Prof.
dr Nadežda Basara, rođena je Ivović, po ocu dr Hrvoju Ivoviću, hirurgu rođenom
u Beranama, đedu Jovanu Ivoviću, profesoru filozofije (diplomirao 1927. u
Beogradu), koji je bio direktor Gimnazije u Beranama i Danilovgradu i nosilac
ordena Svetoga Save, rođenom u Gornjim Seocama, kao i prađedu Đuru Ivoviću koji
je bio sudija na Cetinju i u Baru, rođenom takođe u Gornjim Seocama, ali i
mnogim drugim rođacima koji žive u Beranama, Cetinju, Baru i Seocama, je
Crnogorka. Moje veze sa Crnom Gorom i mojom crnogorskom familijom su
neraskidive i kao i do sada stojim na raspolaganju Crnoj Gori za dalju
saradnju.
Izvor: CDM