Dr Mirko Đuković je bio postdoktorski istraživač na Hertie Univerzitetu u Berlinu, pri Centru za fundamentalna prava na projektu „AFAR: Algorithmic Fairness for Asylum Seekers and Refugees“, gdje je radio na istraživanju diskriminacije i standarda pravičnosti u oblasti automatizovanog odlučivanja i vještačke inteligencije, a takođe je predavao i na master studijama. Prije toga bio je postdoktorski istraživač na Pravnom fakultetu Evropskog univerzitetskog instituta u Firenci (2023–2024).
Njegovo obrazovanje uključuje doktorat pravnih nauka iz uporednog ustavnog prava pod mentorstvom Judit Šandor na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču (2018–2023). Magistrirao je međunarodno poslovno i ekonomsko pravo na Kjušu Univerzitetu u Fukuoki (2017–2018), i Pravo Evropske unije na Univerzitetu u Beogradu (2010–2012). Osnovne i specijalističke studije prava završio je na Univerzitetu Crne Gore (2005–2009).
Bio je predavač Ljudskih prava i novih tehnologija na Hertie Univerzitu, Međunarodnog i EU prava u Pekingu na Kineskom univerzitetu političkih nauka i prava, Uvoda u zaštitu ljudskih prava, i Pravne metodologije na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču, Prava i javne politike, i Ljudskih prava na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti. U periodu od 2010. do 2016. je bio zaposlen kao saradnik u nastavi i istraživač na Univerzitetu Donja Gorica gdje je predavao Ljudska prava i nediskriminaciju, Osnove prava EU, Uvod u pravni i politički sistem. Kao istraživač boravio je na Max Plank Institutu za uporedno javno pravo i međunarodno pravo u Hajdelbergu (mentor Armin van Bogdandi), HeLEX centru Pravnog fakulteta Univerziteta Oksford (mentor Jane Kaye), kao i na Pravnom fakutetu Univerziteta u Bolonji (mentor Sivlia Zullo) i na NOVA Univerzitetu Lisabon (mentor Vera Lucia Raposo), Centru za etiku i pravo u biomedicini u Budimpešti. Bio je istraživač pri Fakultetu za pravo i političke nauke Kjušu univerziteta.
Kao ekspert i konsultant radio je za Savjet Evrope na projektima u oblasti ljudskih prava i antidiskriminacije od 2019. godine; za UNDP na projektima vezanim za reformu javne uprave u Crnoj Gori od 2024. Radio je i za kancelariju GIZ u Podgorici na analizi mogućeg pristupanja inicijativi Otvoreni Balkan, na projektu Univerziteta u Saseksu i Svjetske zdravstvene organizacije na razvoju alata za zakonodavnu procjenu antimikrobne rezistencije. Kao nacionalni istraživač/izvjestilac sarađivao je sa Aušvic Institutom i François-Xavier Bagnoud Centrom za zdravlje i ljudska prava na Harvardu. Radio je pri Delegaciji EU u Crnoj Gori na poslovima praćenja i izvještavanja u pregovarčkim poglavljima 23 i 24 2015/16 godine. Kao rezultat autor je više izvještaja, predloga politika i priručnika kao što su CoE Priručnik za Anti-diskriminaciono pravo Crne Gore i UNDP Vodič za orijentaciju službenika/ca u javnoj upravi.
Autor je radova o ljudskih pravima, regulativi biomedicinskih tehnologija i vještačke inteligencije, EU pravu, vladavini prava, kao i godišnjih pregleda ustavnosudske prakse u Crnoj Gori.
Dobitnik je više nagrada i stipendija uključujući nagradu za istraživački rad Predsjednika Centralnoevropskog univerziteta, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Max Planck Instituta, CIVICA mreže. Urednik je u Europan Health Law Journal i član redakcije European Journal of Legal Studies, i ko-autor i saradnik na projektu izrade Oxford University Press Enciklopedije EU prava (urednica Tamara Hervey, St. George University London).
Član je Evropskog udruženja za zdravstveno pravo, gdje je koordinirao rad Mreže mladih istraživača, kao i Međunarodnog udruženja za javno pravo. Njegov istraživački fokus obuhvata ljudska prava, zdravstveno pravo, sudskom tumačenju ljudskih prava i novih tehnologija, radu međunarodnih sudova i pravo EU.
Tečno govori engleski jezik, a služi se italijanskim, ruskim i španskim jezikom.