Direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom Irena Rakočević prisustvovala je konferenciji koju je organizovao CARITAS Crne Gore sa ciljem predstavljanja regionalnog projekta CORDIAL - Kreiranje prilika za regionalnu inkluziju osoba sa invaliditetom i unapređenje zakonodavnog okvira, na kojem je CARITAS ujedno i partner. Ovaj projekat se realizuje u okviru regionalnog programa koji finansira Evropska unija, uz fokus na jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva (OCD) i njihovo uključivanje u proces donošenja politika koje se tiču socijalne inkluzije osoba sa invaliditetom (OSI). Budžet projekta je 1,110,815.15 eura, a Evropska unija finansira 90% vrijednosti projekta. Projekat traje tri godine.
U uvodnom obraćanju Irena Rakočević navela je da je činjenica da smo kao društvo i dalje suočeni sa pitanjem pravilnog razumijevanja invaliditeta, a iz čega proizilaze u velikoj mjeri i izazovi u borbi protiv diskriminacije i stereotipa prema osobama sa invaliditetom. Ovo pitanje nije samo stvar pravnih regulativa ili međunarodnih obaveza koje smo preuzeli, već prije svega pitanje ljudskog dostojanstva, pravednosti i jednakih mogućnosti za sve.
Istakla je kako strategije u borbi protiv diskriminacije lica sa invaliditetom treba posmatrati iz dva ugla, semantičkog i tehničkog. Strateška dokumenta za strateški cilj imaju aktivnosti koje će doprinijeti punoj i dosljednoj primjeni konvencijskih garancija u različitim segmentima i semantičkom koje bi podrazumijevalo da svi kreatori politika preduzimaju strateške mjere kako bi se licima sa invaliditetom omogućilo uživanje osnovnih ljudskih prava bez diskriminacije ali i aktivno uključivanje u sve društvene procese.
Rakočević je istakla kako Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala, jasno ističe da osobe sa invaliditetom nisu objekti zaštite, već subjekti prava. Ona nas obavezuje da ne samo obezbijedimo zakonsku zaštitu, već i da radimo na suštinskim promjenama u društvu, kako bi inkluzija postala realnost, a ne samo lijepo sročena politika.
Od suštinske važnosti je razumijevanje da različite situacije uvijek treba tretirati na drugačiji način i da to može uticati na promjenu obrazaca i praksi, jer bi nediskriminacija morala biti standard bez kojeg nove generacije neće znati da razlikuju suptilne oblike diskriminacije.