Dvadeset godina Crna Gora vodi jednu istu borbu, da sačuva smisao svoje nezavisnosti od onih koji su htjeli da privatizuju i državu i njene datume. Da građani, umjesto države, slave partije. Umjesto institucija, klanove. Umjesto čestitosti, privilegovane pojedince koji su živjeli kao da je Crna Gora njihovo nasljedstvo, a ne zajednička kuća svih njenih građana.
Htjeli su da svaki praznik ne bude praznik slobodnih ljudi, nego monopol jedne političke strukture. Da nezavisnost ne znači slobodnu i pravednu državu, već njihovu nedodirljivu zonu moći bez kontrole, bez odgovornosti i bez pravde. Da se pod zastavom Crne Gore kriju šverc, korupcija, progoni i veze sa organizovanim kriminalom. Da patriotizam služi kao dimna zavjesa iza koje će nestajati fabrike, milioni i budućnost čitavih generacija.
Ali nijesu uspjeli.
Jer Crna Gora nije ničije vlasništvo. Nije ni privatna država, ni privatni datum. Ona pripada svakom čovjeku koji je voli pošteno, časno i iskreno, bez obzira na političko, nacionalno ili bilo koje drugo opredjeljenje. Pripada svakom građaninu koji poštuje njene zakone, njene institucije i njenu slobodu.
Zato danas moramo jasno reći, Crna Gora je počela istinski da vraća svoje dostojanstvo onda kada je krenula da se oslobađa od onih koji su je zarobili. Kada je država počela da se vraća narodu. Kada su institucije počele da služe građanima, a ne privilegovanim pojedincima i kriminalnim strukturama. Kada je borba protiv mafije i korupcije postala pitanje časti države, a ne političkog marketinga.
Nema nezavisne države tamo gdje je kriminal upravljao institucijama, gdje su klanovi bili jači od zakona, a dijeljenje i svađanje ljudi obrazac funkcionisanja. I zato je najveći patriotizam danas boriti se za Crnu Goru u kojoj niko neće biti iznad države i iznad zakona.
A posebno da se više nikada ne ponovi vrijeme u kojem su građani dijeljeni na podobne i nepodobne. Vrijeme u kojem se izgovaralo da oni koji su glasali za državnu zajednicu ne smiju predstavljati Crnu Goru u diplomatiji i institucijama svoje zemlje. To nije bila snaga nezavisne Crne Gore. To je bila slabost onih koji nijesu razumjeli da država nije partijski plijen, već zajednička kuća svih njenih građana.
Zato neka Dan nezavisnisti bude zavjet dostojanstva i demokratske zrelosti. Zavjet da Crna Gora više nikada neće biti talac bilo koje partije, porodice, ideologije ili kriminalnog klana. I da će je predstavljati najbolji među nama, a ne najpodobniji.
Pokazali smo da nezavisnost ne pripada nikome pojedinačno. Ne pripada ni 55, ni 45% njenog stanovništva. Ona pripada Crnoj Gori i svakom njenom čovjeku koji je čini ovakvom kakva ona jeste. Najljepšom državom na svijetu.
Jer Crna Gora je vječna onoliko koliko je slobodna, pravedna i čista.
Živjela naša majka, jedina otadžbina, kolijevka i grob. Da je vječna uspravna, dostojanstvena i evropska Crna Gora! Srećan Dan nezavisnosti!