Ovo nermaterijalno dobro predstavlja jedno od najstarijih i najslojevitijih oblika nematerijalnog nasljeđa Crne Gore. Kao sezonsko kretanje ljudi i stoke, uz višemjesečni boravak na katunima, ova praksa objedinjuje stočarstvo, tradicionalno graditeljstvo, običajno pravo, društvene običaje, posebna znanja i vještine vezane za prirodu u način života na planini.
Katunovanje je prisutno gotovo na svim crnogorskim planinama i ima kontinuitet od praistorije do savremenog doba, što potvrđuju arheološki nalazi, istorijski izvori i živa tradicija brojnih stočarskih zajednica. Oko 1300 porodica praktikuje katunovanje na oko četristo katuna. Na njima se i dalje obavlja muža stoke i prerada mlijeka, proizvodnja skorupa i sira, briga o stoci, kao i održavanje tradicionalnih objekata.
Kao rezultat ove prakse nastao je jedinstven kulturni pejzaž katuna - mreža koliba, mljekara, torova, voda, staza, vodopija, pašnjaka, kao i specifičan društveni i duhovni život katunara, uz važnu ulogu planinki.
„Tradicionalno sezonsko stočarstvo i život na katunima, katunovanje/izdig“ dobilo je status nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja.