Nevladino udruženje „Udruženje prevoznika Crne Gore“ je, 09. septembra 2025. godine, Upravi policije podnijelo prijavu javnog okupljanja, čije je održavanje bilo planirano u periodu od 14. do 28. septembra 2026. godine, sa ciljem blokade ulaska i izlaska teretnih vozila i prekida međunarodnog transporta na Graničnom prelazu „Debeli brijeg“.
Uprava policije je, cijeneći navode prijave, 10. septembra 2026. godine donijela rješenje o zabrani javnog okupljanja, uz obrazloženje da bi takvo javno okupljanje u velikoj mjeri ugrozilo ljudska prava lica koja ne učestvuju u protestu, kao i iz razloga što Granični prelaz „Debeli brijeg“ predstavlja objekat od posebnog bezbjednosnog značaja.
Nevladino udruženje „Udruženje prevoznika Crne Gore“ je iskoristilo svoje zakonsko pravo i protiv navedenog rješenja o zabrani javnog okupljanja je u zakonskom roku podnijelo tužbu Upravnom sudu Crne Gore protiv Ministarstva unutrašnjih poslova – Uprave policije.
Upravni sud je, presudom od 17.09.2026. godine, tužbu Nevladinog udruženja „Udruženje prevoznika Crne Gore“ odbio kao neosnovanu i utvrdio da je Uprava policije pravilno postupila kada nije dozvolila održavanje predmetnog javnog okupljanja na način, u vrijeme i na prostoru koji je naveden u prijavi organizatora.
Upravni sud je u obrazloženju presude kojom se tužba odbija kao neosnovana ukazao na to da je sloboda mirnog okupljanja zakonom garantovana, ali da ta sloboda nije apsolutna i da podliježe ograničenjima. Upravni sud je posebno cijenio činjenicu da je tužilac – NVU „Udruženje prevoznika Crne Gore“ prijavio kontinuiranu blokadu u trajanju od 40 dana na prostoru graničnog prelaza bez mogućnosti alternativnog pravca za vozila i robu koji preko tog graničnog prelaza saobraćaju, te je stoga mjeru nedozvoljavanja odnosno zabrane okupljanja na prijavljeni način, donijetu od strane Uprave policije, ocijenio podobnom za ostvarivanje legitimnih ciljeva.
U obrazloženju presude Upravni sud je ocijenio i da ranije odobravanje sličnih okupljanja ne daje automatsko pravo na odobrenje svakog budućeg okupljanja, te da se nužnost ograničenja ocjenjuje u odnosu na okolnosti svakog konkretnog slučaja.
U konačnom, Upravni sud je u presudi utvrdio da je Uprava policije postupila u skladu sa Zakonom o javnim okupljanjima i javnim priredbama i pozitivno – pravnim propisima, da nije prekršen čl. 11 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je Uprava policije donošenjem rješenja o zabrani navedenog javnog okupljanja uspostavila pravičnu ravnotežu između interesa organizatora sa jedne strane i interesa države sa druge strane koja se ogleda u zaštiti i sprječavanju ugrožavanja ljudskih prava i sloboda drugih lica.