Utvrđivanje rezidentnosti u poreske svrhe

Postupak utvrđivanja rezidentnosti u porezne svrhe

Postupak utvrđivanja rezidentnosti u poreske  svrhe propisan je odredbama člana 4. Crnogorskog  modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, te odredbama zakona :

  • Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica – Članom 3 definiše pojam rezidenta za građane (pravilo 183 dana, centar životnih i poslovnih interesa).
  • Zakon o porezu na dobit pravnih lica – Definiše poresku rezidentnost za preduzeća i kompanije (mjesto registracije ili mjesto efektivne uprave u Crnoj Gori).
  • Zakon o poreskoj administraciji – Uređuje opšta prava, obaveze i procedure u postupcima pred Poreskom upravom. Članom 3) U toku postupka produbljene provjere, lica su dužna da, u okviru dokumentacije daju tačne informacije, uključujući izjavu, odnosno potvrdu o rezidentnosti izvještajnoj finansijskoj instituciji.

Podzakonski akti (Operativni nivo)

Pravilnik o obliku, sadržini i postupku izdavanja potvrde o rezidentnosti u poreske svrhe – sa propisanim obrascima  (ZIPR, PR-1, PR-2)  

  • Obrazac PR-1
  • Obrazac PR-2
  • Obrazac ZIPR

Važećim odredbama Pravilnika o obliku ,sadrzini I psotupku izdavanja potvrde o rezidentnosti u poreske svrhe  (Obrasci za utvrđivanje rezidentnosti) propisuje se oblik, sadržina i postupak izdavanja potvrde o rezidentnosti u poreske svrhe. Član 2 Status rezidentnog poreskog obveznika Crne Gore, kod inostranog isplatioca prihoda, rezident dokazuje potvrdom o rezidentnosti koja je data na Obrascu "PR-1", koji je sastavni dio ovog pravilnika. Izuzetno od stava 1 ovog člana, status rezidentnog poreskog obveznika Crne Gore može se dokazati potvrdom na obrascu koji propisuje nadležni organ druge države sa kojom je zaključen sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (u daljem tekstu: sporazum). Potvrda o rezidentnosti iz stava 1 ovog člana izdaje se na crnogorskom i engleskom jeziku. Član 3 Status rezidentnog poreskog obveznika druge države sa kojom je zaključen sporazum, nerezident dokazuje kod domaćeg isplatioca prihoda, potvrdom o rezidentnosti koja je data na Obrascu "PR-2", koji je sastavni dio ovog pravilnika, a koja je ovjerena od nadležnog organa druge države ugovornice čiji je rezident. Izuzetno od stava 1 ovog člana, status rezidentnog poreskog obveznika druge države ugovornice može se dokazati potvrdom na obrascu koji propisuje nadležni organ te druge države. Potvrda o rezidentnosti iz stava 1 ovog člana izdaje se na crnogorskom i engleskom jeziku.

Član 4 Potvrdu o rezidentnosti iz člana 2 ovog pravilnika, izdaje nadležni poreski organ, na osnovu zahtjeva za izdavanje potvrde o rezidentnosti, koji je dat na Obrascu "ZIPR", koji je sastavni dio ovog pravilnika. Potvrdu iz stava 1 ovog člana, nadležni poreski organ izdaje prema prebivalištu, odnosno boravištu, ili sjedištu stvarne uprave podnosioca zahtjeva.


Crna Gora pri sklapanju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koristi crnogorski model ugovora koji se bazira na OECD-ovom (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) prijedlogu modela za sklapanje navedenog ugovora u kojem je postupak određivanja rezidentnosti poreskog obveznika propisan članom 4. te glasi: 

1. Izraz "rezident države ugovornice", za potrebe ovog ugovora, označava lice koje, prema zakonima te države, podliježe oporezivanju u toj državi po osnovu svog prebivališta, boravišta, sjedišta uprave ili drugog mjerila slične prirode, i uključuje tu državu ili njenu političku ili administrativnu jedinicu ili njenu jedinicu lokalne samouprave. Ovaj izraz, međutim ne obuhvata lice koje u toj državi podliježe oporezivanju samo za dohodak iz izvora u toj državi.

2. Ako je, prema odredbama stava 1 ovog člana, fizičko lice rezident obje države ugovornice, njegov se status određuje na sledeći način:

a) smatra se da je rezident samo države u kojoj ima stalno mjesto

b) stanovanja; ako ima stalno mjesto stanovanja u obje države, smatra se da je rezident samo države sa kojom su njegove lične i ekonomske veze tiješnje (središte životnih interesa);

c) ako ne može da se odredi u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mjesto stanovanja, smatra se da je rezident samo države u kojoj ima uobičajeno mjesto stanovanja;

d) ako ima uobičajeno mjesto stanovanja u obje države ili ga nema ni u jednoj od njih, smatra se da je rezident samo države čiji je državljanin;

e) ako je državljanin obje države ili nijedne od njih, nadležni organi država ugovornica riješiće pitanje zajedničkim dogovorom.

3. Ako je prema odredbama stava 1 ovog člana lice, osim fizičkog, rezident obje države ugovornice, smatra se da je rezident samo države u kojoj se nalazi njegovo sjedište stvarne uprave.