Napadači u sajber prostoru koriste različite zlonamjerne softvere kako bi vršili svoje protivzakonite aktivnosti. Malware predstavlja bilo koji kod koji može biti iskorišćen za krađu podataka, zaobilaženje kontrole pristupa ili izazivanja štete na kompromitovanom sistemu. Poznavanje i prepoznavanje vrsta malvera veoma je važno u procesu zaštite sistema od istih, a ukoliko pak dođe do komprmitacije sistema, i do njihove izolacije i konačnog uklanjanja.
Najpoznatije vrste malvera su:
Spyware – dizajniran je na taj način da prati i špijunira vaše aktivnosti na mreži i može da evidentira svaki taster koji pritisnete na tastaturi, ali i da „uhvati“ skoro sve vaše podatke, uključujući senzitivne i lične podatke kao što su na primjer podaci o online bankarstvu. Ovaj špijunski malver to radi tako što doslovno sam mijenja podešavanja na vašem uređaju. Često zna da se krije iza potpuno legitimnog softvera ili je udružen sa Trojancem.
Adware – često se instalira zajedno sa nekim verzijama softvera i dizajniran je da automatski isporučuje reklame korisniku, najčešće u web pretraživaču. S obzirom da adver automatski prikazuje, preuzima ili instalira reklame na vašem uređaju, dovoljan je nekad samo jedan klik da ga nesvjesno instalirate. Ne mora uvijek biti štetan ali može biti zamarajuć i narušavati privatnost, posebno ukoliko se kombinuje sa špijunskim softverom. Iz tog razloga preporuka je da preuzimate softvere samo sa pouzdanih izvora, odbijate opcije dodatnih instalacija prilikom preuzimanja aplikacija i pažljivo čitate uslove preuzimanja.
Backdoor – djeluje u pozadini i veoma ga je teško detektovati. Hakeri ga koriste kako bi neovlašćeno pristupili nekom sistemu sa udaljenih lokacija, pritom zaobilazeći uobičajene procedure autentifikacije.
Ransomware – dizajniran je na način da drži cjelokupan sistem i podatke u njemu zaključanim uz poruku da je neophodno platiti određeni otkup kako bi pristup njima bio vraćen. Neke verzije ransomware mogu koristiti poznate ranjivosti sistema da bi ga zaključale dok se u drugim slučajevima on širi uz pomoć phishing mejlova.
Scareware – koristi psihološku taktiku iznenađenja i „plašenja“ kako bi naveo korisnike da preduzmu određenu radnju. Na primjer dešava se da iskače prozorčić nalik na one koje imaju legitimni operativni sistemi kako bi upozorili korisnika da mu je sistem u opasnosti i da je potrebno da preduzme određenu radnju kako bi se vratio u normalan rad. Međutim, u slučaju scareware pr korisnik će svoj sistem zaraziti malverom.
Worms – tip malvera koji ima sposobnost replikacije i umnožavanja s ciljem širenja s jednog kompjutera na drugi. Opasan je jer se može sam pokrnuti, nije mu potreban specifičan program ili akcija.
Trojan horse – ovaj softver obavlja svoje zlonamjerne aktivnosti maskirajući pravu namjeru, pa procesi koje pokreće mogu izgledati legitimni. Trojanci koriste korisničke privilegijei vrlo često se mogu naći u slikovnim datotekama, audio datotekama ili igrama.
Rootkit – dizajniran da modifikuje operativni sistem kreirajući backdoor koji napadači mogu kasnije da koriste kako bi pristupili sistemu. Ovi malveri imaju sposobnost da modifikuju sistemsku forenziku i alate za praćenje zbog čega je potpuna reinstalacija na računaru neophodna da bi rootkit bio uklonjen.
Virus – vrsta kompjuterskog programa koja se replikuje nakon izvršavanja i kači za druge izvršne datoteke i fajlove (poput dokumenta) injektirajući u njega sopstveni kod. Virusi mogu biti dizjnirani tako da mutiraju kako bi izbjegli detekciju antivirusa a u većini slučajeva zahtijevaju interakciju sa krajnjim korisnikom.