Intervju ministra ekonomije dr Vladimira Kavarića dnevnim novinama “DAN” 30.12.2012.

Smatrate li da je, gledajući iz ove perspektive, Skupština mogla donijeti drugačije zaključke u februaru, to jest predložiti arbitražu, jer ni nakon devet mjeseci nije raskinut ugovor sa ruskim CEAK-om, a kao jedino rješenje se spominje novi investitor?Skupštinski zaključci iz februara ove godine bili su odraz nepoštovanja Ugovora o poravnanju od strane ruskog partnera. Zaključci nisu predviđali arbitražu, već su bili potvrda najvećeg zakonodavnog organa, izvršnoj vlasti da zaduži pravne savjetnike da preduzmu sve mjere, u skladu sa Ugovorom i zakonima, da se raskine partnerstvo sa CEAC-om. Na kraju tog pravnog procesa, a u skladu sa zakonima, izdvojila su se dva rješenja: arbitraža Iili stečaj. Kao Vlada smo analizirali posljedice oba ova rješenja i smatrali da je ipak najbolje da pokušamo da zainteresujemo novog investitora, potpuno svjesni problema koji opterećuju kompaniju I aktuelnog stanja na tržištu aluminijuma.

Je li realno očekivati od Toščelika i HGL da uđu u KAP umjesto Rusa, s obzirom na ogromne dugove fabrike i investicije od 500 miliona za sopstveni izvor koje od njih Vlada očekuje? Kombinat aluminijuma Podgorica trenutno plaća najskuplju struju. Taj problem nije od juče, možemo slobodno reći da se sa tim pitanjem KAP suočavao od njegovog nastanka. Najbolje rješenje bi bilo sopstveni izvor energije i to je osnova naših pregovora sa zainteresovanim investitorima. Naravno, moramo biti svjesni i činjenice da je to proces koji zahtijeva određeno vrijeme, kao i specifične vrste proizvodnje u KAP-u koja zahtijeva kontinuitet. Mislim da svi moramo biti svjesni da je pitanje isporuke električne energije za Kombinat, u suštini pitanje opstanka KAP-a.

Koliko će KAP moći da izdrži sa CEAK-om na čelu fabrike? Apsolutno sam saglasan da je ovakvo stanje dugoročno neodrživo. Zato tražimo najbolja rješenja, u dugom roku, i to je proces koji traje, jer zahtijeva angažovanje više različitih subjekata, jer razgovaramo o obezbjeđenju električne energije, novom izvoru, ali i o pokretanju fabrika Prerade, Glinice, stavljanje Rudnika boksita u funkiciju KAP… Svjestan sam da ima mišljenja da smo možda preambiciozno ušli u pregovore, ali sam lično na stanovištu da je dugoročno, za KAP bolje da se suočimo sa svim otvorenim pitanjima i problemima.

Ima li Vlada neku opciju kako riješiti dug KAP-a prema Elektroprivredi od 60 miliona eura, koji ugrožava njeno poslovanje? Na bazi onoga što su komercijalni odnose dvije kompanije, svjesni smo da je EPCG u situaciji kada njeno poslovanje teško da može da izdrži dugovanje na ovom nivou, koje se povećava svakim danom. Menadžementi dvije kompanije pregovaraju o načinu otplate duga. Da li će to biti reprogram ili pretvaranje duga u akcijski kapital ili neko treće rješenje, zavisiće od pozicija obje strane.

Hoće li Vlada zahtjevati od EPCG da nastavi snabdjevanje KAP-a električnom energijom, ako se Rusi ne dogovore sa nekim od dilera električne energije do 1. januara? Menadžment Kombinata aluminijuma razmatra više opcija za pitanje snabdijevanja električnom energijom nakon 1. januara. Žao mi je što uprava KAP-a odbija da riješi to pitanje na bazi kolaterala. Vlada Crne Gore će svakako posredovati u okviru svojih nadležnosti, ukoliko se to pitanje ne riješi do tog perioda. Međutim, takva intervencija Vlade ne bi mogla ići na štetu EPCG, s obzirom na visinu dugova koje KAP ima prema ovoj kompaniji.

Koja je najbolja a koja najgora privatizacija u poslednjih nekoliko godina? Ima li neka privatizacija (osim KAP-a) za koju možete konstatovati da je bila loša i da treba raskinuti privatizacioni ugovor? Skloniji sam da govorimo o privatizacionim ugovorima i njihovom poštovanju od strane investitora. Nisam imao uvid u sve privatizacione ugovore u Crnoj Gori, ali sam ubijeđen da je država u tom procesu štitila svoje interese. Podsjetiću da je u najvećim privatizacijama, država imala renomirane konsultante. Međutim, nepoštovanje ugovora od strane investitora, dovelo je do toga da država, opet štiteći svoje interese, te ugovore raskida. Primjer za to je doskorašnji vlasnik Željezare Nikšić, MNSS, koji nije poštovao privatizacioni Ugovor i nije dostavio garancije za sljedeću fazu investicija, kao što je to Ugovor predviđao, i Vlada Crne Gore je pokrenula inicijativu za raskid Ugovora. U međuvremenu su radnici pokrenuli stečajni postupak za naplatu svojih potraživanja i kroz proces stečaja, danas smo u situaciji da Željezara Nikšić ima renomiranog investitora i da, po prvi put od njenog nastanka, kompanija nije na teretu države ni po jednom osnovu. 

Novi premijer promjenio je ministre finansija i turizma, a vas ostavio na čelu Ministarstva ekonomije, iako je loša ekonomska situacija u zemlji. Čime ste, prema Vašem mišljenju, zaslužili ostanak u ministarskoj fotelji? Logično je da bi svaki odgovor na ovo pitanje bio moj subjektivni stav. Ne smatram ni da je činjenica da neko nije više ministar u bilo kom resoru, po automatizmu ocjena lošeg ili dobrog rada. Prosto, izbori sa sobom nose određene promjene na određenim mjestima. Za mene je pitanje odgovornosti mnogo značajnije od pozicija koje zauzimamo. Ne smatram takođe ni da je ekonomska situacija u Crnoj Gori lošija od zemalja u regionu, posebno ako se imaju u vidu dešavanja u Sloveniji kao i činjenica da su najveće ekonomije na Balkanu, Hrvatska i Srbija, u recesiji. I u uslovima krize, obezbijedili smo redovnost isplata zarada i penzija. U periodu od 2004. do 2011. godine BDP u Crnoj Gori je udvostručen, dok je stopa nezaposlenosti prepolovljena. Životni standard (plate, penzije, BDP po glavi stanovnika) je veći u Crnoj Gori nego u Srbiji, BiH, Makedoniji, Albaniji, Rumuniji, Bugarskoj, a po platama i penzijama ne zaostajemo mnogo ni za Mađarskom i Českom. Takođe smo formirali povoljan ambijent za razvoj biznisa a, u odnosu na veličnu naše ekonomije, strane direktne investicije i dalje su visoke.
U resoru ekonomije, uspjeli smo da ostvarimo članstvo u STO, privučeno renomiranog investitora u Željezaru Nikšić kroz jedan težak proces, omogućili smo opstanak KAP-a kada su mnoge zemlje gasile ovu vrstu proizvodnje… Pokrenuli smo niz inicijativa i podsticaja kroz biznis zone, klastere, valorizaciju potencijala na malim vodotocima, projektima vjetroelektrana… Značajna sredstva u energetskoj efikasnosti su uložena u obnovu škola i bolnica u Crnoj Gori u duhu efikasnijeg upravljanja energijom i boljih uslova, jačajući, ujedno, i mala i srednja preduzeća koja su angažovana na ovim projektima.