Pismo potpredsjednika Vlade i ministra pravde Duška Markovića povodom održavanja Seminara „Podrška podizanju odgovornosti sudskih, tužilačkih i policijskih institucija putem upotrebe komunikacionih strategija i razvoja službi za odnose sa medijima i infor

Poštovana predsjednice Vrhovnog suda, gospođo Medenica, poštovani vrhovni državni tužioče gospodine Stankoviću, uvaženi ministre gospodine Konjeviću, vaše ekselencije gđe Kej Braun i Hrebičkova,

Naročito mi je zadovoljstvo da vam se, spriječen da to učinim lično, obratim ovim putem i čestitam na prepoznavanju teme uspješnog komuniciranja sa javnošću organa i institucija u pravosuđu i oblasti sprovođenja zakona, kao nerazdvojive od naših ukupnih stremljenja ka punoj demokratizaciji crnogorskog društva. A o značaju teme govori ne samo prisustvo i učešće najviših državnih zvaničnika na otvaranju seminara, već i angažman misije OEBS i Ambasade SAD, ali i brižljiv odabir i značajan odziv predstavnika crnogorskih institucija.

Dragi učesnici seminara,

Danas ste ovdje da unaprijedite znanja i vještine koje su vam neophodne za uspješno obavljanje uloge komunikatora kao dvosmjernih kanala između države i društva sa krajnjim ciljem obaviještenosti građanstva i permanentne osjetljivosti na njihove potrebe.

Posebnost i osjetljivost ove teme leži u ingerencijama resora iz kojih ste imenovani, gdje se svakog časa mora poznavati i poštovati zdravi balans između zaštite prava ličnosti i potrebe javnosti da zna. Suočeni ste sa izazovnim zadatkom jer znate, takođe, da informisanje građanstva u načelu ne podrazumijeva puko pasivno slanje poruka u jednom smjeru već, prije svega, osiguravanje aktivne saradnje građana u državnim programima, jačanje podrške građana javnoj politici, osluškivanje bila javnog mnjenja i prenošenje tih „otkucaja“ donosiocima odluka, unutrašnje upravljanje informacijama i podsticanje i njegovanje interne komunikacije u državnom organu kao i olakšavanje odnosa sa medijima.

Koliko god može biti osporavana slavna rečenica Tomasa Džefersona „da je meni bilo prepušteno odlučiti treba li imati državu bez novine ili novine bez države, ne bih ni trenutka oklijevao izabrati ovo drugo“, ona ipak nedvosmisleno ukazuje na značaj koji mediji imaju u svakom demokratskom društvu kao, između ostalog, posrednik u ovom dvosmjernom procesu. Zato svakodnevna uloga javnog komunikatora mora biti da ostvari profesionalan i efikasan odnos sa medijima i, u krajnjem, ostvari pobjedu u borbi za objavu svoje vijesti. Situacija se svakodnevno usložnjava jer mediji proširuju spoljni svijet i povećavaju „broj slika u našim glavama“ tako što danonoćno tragaju za informacijama koje bi bile još jedinstvenije, udaljenije, novije, zanimljivije. Sa druge strane, sve se više naginje ka senzacionalističkom izvještavanju, spekulacijama, glasinama i mišljenjima „pouzdanih“ izvora i „stručnjaka“.

Dinamičan, složen i faktički bez radnog vremena, posao komunikatora državnog organa bez obzira na mnoštvo uloga i skrivenih vještina koje to lice mora posjedovati, nadahnjuje, stimuliše i tjera na praćenje trendova i sticanja novog znanja. Dodatnu snagu treba naći u činjenici da odnosi sa javnosti u Crnoj Gori tek doživljavaju ekspanziju kao i u činjenici da je Crna Gora kroz istoriju znala kao što danas zna da se ključne pobjede osvajaju dijalogom.

Srećno i hvala.

Duško Marković