Svečano uručenje Velike nagrade za mir i Velike medalje za mir u svijetu predsjedniku Vlade RCG Milu Đukanoviću

Poštovani gospodine Mersieka,

Dame i gospodo,

Veoma sam počastvovan zbog visokog priznanja koje mi je dodijeljeno od strane Međunarodne asocijacije edukatora Svjetskog mira Nagrade za mir i Medalje za mir u svijetu. Utoliko više što znam da je to prije svega priznanje državi Crnoj Gori, njenim građanima i narodima, na čijem sam se čelu nalazio u najtežem periodu crnogorske i balkanske, pa i evropske istorije poslije Drugog svjetskog rata.

Ovo značajno priznanje upravo potvrđuje da demokratski svijet u licu ugledne Međunarodne asocijacije edukatora svjetskog mira, koja je u sistemu Organizacije Ujedinjenih Nacija visoko uvažava činjenicu kojom se i crnogorski ponosimo: da je Crna Gora jedina od šest bivših jugoslovenskih republika u kojoj se prethodne decenije nije ratovalo dok su svuda oko nas plamtljeli ratni požari.

Savremene generacije, pripadnici svih nacionalnosti u Crnoj Gori, u najtežim uslovima izdigli su se iznad podjela i ostali izvan pogubnih balkanskih ekstremizama. Tako su čojski, dostojanstveno odbranili i sačuvali Crnu Goru i položili ispit zrelosti pred istorijom i pred modernom civilizacijom. Doprinos manjinskih naroda Crne Gore tome je nemjerljiv i za primjer ne samo na Balkanu.

Nadahnuta moralnim i duhovnim temeljima svojih velikana Njegoša i Marka Miljanova, vjerna državnoj tradiciji za dva vijeka svojih vladara Petrovića, u XX vijeku uspravljena i osnažena kulturom svog antifašizma, ni usred balkanskog ratnog bezumlja Crna Gora se nije dvoumila: širom je otvorila svoja vrata svim izbjeglicama i prognanicima i Srbima ih Hrvatske, i Muslimanima iz Bosne, i Albancima sa Kosova. Iako i sama pritisnuta teškim ekonomskim i socijalnim prilikama, mjesecima je broj ratnih izbjeglica u Crnoj Gori premašivao čak petinu ukupnog crnogorskog stanovništva, što je gotovo nepoznat slučaj u svijetu.

Konsensus svih parlamentarnih partija za vrijeme NATO kampanje protiv Miloševićeve državne tvorevine, ostaje kao manifest, ali i kao putokaz novog, demokratskog bića Crne Gore.

Pri svemu tome, nijesu izostali ni procesi drukčije, reformske Crne Gore, ni kao obzora demokratske, višenacionalne šanse Balkana.

Cjelokupna crnogorska istorija je istorija slobode. Ni stoga, nije slučajno da je fizički mala Crna Gora odlučno ustala protiv miloševićevskog, poslednjeg totalitarizma u Evropi. Primam ovo visoko priznanje i kao odličje tom odvažnom crnogorskom otporu donekle i kao podsjećanje onima koji su na taj crnogorski ulog možda malo zaboravili.

Najvažniji rezultat takve pozicije Crne Gore ugrađen je u Beogradski sporazum, uopšte prvi načelni međudržavni sporazum Crne Gore i Srbije, kao i u Ustavnu povelju državne zajednice. Pod pokroviteljstvom i garancijama Evropske unije, okrenuta je poresudno nova stranica u, inače, i istorijski protivurječnim državnim odnosima Crne Gore i Srbije. Na toj stranici prvi put je i izričit stav da će isključivo crnogorski narod i građani Crne Gore odlučivati o konačnom državnom statusu svoje zemlje.

Dame i gospodo,

Bio bih neskroman ako ne bih priznao da je lijepo naći se u rijetkom društvu nagrađenih prethodnika premijera Indire Gandi, Svetog oca Pavla VI, Generalnom sekretaru OUR Valhajma ... Primam i kao posebnu pojedinost to da Međunarodna asocijacija edukatora svjetskog mira poslije predsjednika Havela danas i ovdje tek drugi put dodjeljuje jedno svoje visoko priznanje tranzicionom svijetu postkomunizma.

Na svoj način, može se reći da Crna Gora i jeste izvela i svoju "plišanu revoluciju".

S tim osjećanjem crnogorske budućnosti, havelovske i evropske, zajvaljujem vama gospodine Mersieka, zahvaljujem svima koji dijele ovaj trenutak samom i sa Crnom Gorom.

Hvala vam.