Autorski tekst potpredsjednika Vlade i ministra finansija, dr Igora Lukšića, objavljen u publikaciji Podgorica Info

Globalna finansijska i ekonomska kriza ostavila je dubok ožiljak u svjetskoj ekonomji i ono što je izvjesno da budući opravak neće biti lak. Možda će, ipak, najviše vremena trebati da se povrati povjerenje svih učesnika u ekonomskim i finansijskim tokovima. Prethodnu godinu obilježio je, prije svega, skepticizam i strah kako građana, tako i bankara, a možda, ponajviše investitora, koji su u 2009. godini gledali iz prikrajka i bojažljivo analizirali svoje dalje investicione planove.

Ipak, Crna Gora, je na tom planu, možda izdvojena iz globalnog konteksta i uspjela da realizuje gotovo najvažnije projekte i investicije da izda u dugoročni zakup poluostrvo Lušticu, dokapitalizuje i djelimično privatizuje EPCG, započne izgradnju auto puta Bar-Boljare, a prije svega, nastavi sa započetim investicijama u infrastrukturu iz pretkriznog perioda.

Za Crnu Goru ova godina je bila, možda, ekonomski i politički najizazovnija u posljednjoj deceniji, ako izuzmemo godinu u kojoj su građani izglasali nezavisnosti. Ipak je ovo bila godina da se sublimira urađeno i napravi rezime dugoročne ekonomske politike.

Nije nimalo pretenciozno reći da je ovo, ipak, bila godina koja je pokazala opravdanost donošenja pojedinih institucionalnih rješenja. Kriza je pokazala da samo stabilni sistemi opstaju. U tom smislu, bez potrebe da se hipebolišu pojedina rješenja, mislim da je u godini u kojoj se svaka ekonomija suočila sa smanjenom razmjenom nezaposlenosti, smanjenom produktivnosti, Crna Gora osjetila krizu, ali ne u onolikoj mjeri u kojoj su to osjetili građani u pojedinim i razvijenim djelovima svijeta.

Svakako da je kriza zahvatila i djelimično oštetila, prije svega, naše prioritene sektore i nosioce razvoja ekonomije, što je posljedica i većih sistema. Ali, čini mi se da su naši napori, prije svega, u bankarskom sistemu, privredi, industriji, finansijske injekcije i garancije koje smo kao Vlada obezbjedili doprinijeli da se premosti jedan težak, možda, najteži period za našu ekonomiju.

Ono što, svakako, ohrabruje i što je dobar signal za sve ekonomije na kraju 2009. godine su posljednje prognoze međunarodnih institucija i opravak najvećih ekonomskih sistema iz posljednjeg kvartala. Ovo uliva nadu i malim ekonomskim sistemima, kakav je crnogorski, da će naredna godina biti godina priprema za potpuni ekonomski oporavak koji mora uslijediti.

Ekonomski ambijent koji smo kreirali i prioriteti koje smo identifikovali u prethodnom periodu u godini krize pokazali su se kao dobar indikator sprovođenja dalje ekonomske poltike. Kriza je upravo pokazala da treba razmotriti trenutna rješenja na planu optimizacije državne administracije, zdravstva, kao i sistema socijalne zaštite. Tu postoji dodatan prostor za rasterećenje državne administracije, razvoj malog i srednjeg biznisa, nova zapošljavanje a, prije svega, za efikasnija i kvaltitetnija rješenja u domenu usluga za građane Crne Gore.

Takođe, kriza je bila dobar lakmus da se ustvrdi da li su naši industrijski sistemi održivi dugoročno. Na tom planu uvidjeli smo da ovi sistemi moraju preživjeti određena restrukturiranja i optimizaciju i koliko god da je socijalni trošak tih prilagođavanja veliki, da je to jedino održivo rješenje za crnogorsku ekonomiju.

U tom pravcu, i u godini krze, našim aktivnim mjerama strukturirali smo na našu ekonomiju ka malim i srednjim preduzećima. Čini mi se da je ovo njavažnija komponenta budućeg razvoja crnogorske ekonomije.

Krize je još jednom potvrdila da je u budućem periodu neophodno dodatno raditi na liberalizaciji ekonomije, podsticanju tržišnih principa, progamima lakoće poslovanja i slobodne trgovine. Možda, će u ovom dijelu od najvećeg značaja biti razumijevanje dvije administracije lokalne i nacionalne, na planu prilagođavanja bespotrebno dugih procedura izdavanja raznih dozova, tvrdih zakonskih rješenja i u toj oblasti vidim šansu za postizanja konsenzusa od nacionalnog značaja.

U prilog ovome govori činjenica da su i neke regionalne Vlade ovo prepoznale kao prioritet i da će u 2010. godini biti oštra trka ko će ponuditi što bolje uslove za povratak uspavanih investitora.

Pred našom ekonomijom su brojni izazovi, očekuju nas brojni zadaci i nema opuštanja da je najgore prošlo. Koliko god da je težak period iza nas i da smo svi pozitivni što je crnogorska ekonomija, uprkos okolnostima, ostala zdrava, čeka nas još veći posao i postizanje najvažnijeg cija: vratiti se onamo gdje smo bili krajem 2008. godine.


dr Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade i ministar finansija