Izlaganje generalne direktorice Hajdarpašić-Drešević na obuci u okviru projekta "Seksualno nasilje nad djecom - prekinimo tišinu"

Seksualno zlostavljanje djece vrlo je raširen socijalni i javnozdravstveni problem. Najveći broj seksualnih zlostavljanja djece se ne prijavljuje, uglavnom zbog straha i/ili nedovoljnog poznavanja problematike. Uticaj seksualnog zlostavljanja na djetetovo zdravlje povezuje se s brojnim negativnim medicinskim i psihološkim posljedicama, uključujući i uzimanje droga, nasilno ponašanje i psihičke probleme. Primarna odgovornost pedijatra je zaštita djeteta, a odgovarajuća multidisciplinarna obrada od strane stručnjaka može biti odlučujuća za posljedice kod djece, porodice i društva u cjelini.

 
Procjena seksualno zlostavljane djece sve je više dio opšte pedijatrijske prakse. Pedijatri viđaju djecu u različitim okolnostima. Nekada je dijete dovedeno jer je izjavilo da je zlostavljano ili je svjedočilo zlostavljanju, nekada nakon suspektne epizode seksualnog zlostavljanja radi zdravstvenog pregleda, prikupljanja dokaza i zbog kriznog stanja, a nekada su tokom rutinskog pregleda uočeni simptomi i znakovi seksualnog zlostavljanja. Stoga su pedijatri nezaobilazni dio stručnog tima u prevenciji, istrazi i tretmanu problema i očekuje se da su kompetentni u bazičnim vještinama uzimanja podataka i fizičkom pregledu seksualno zlostavljane djece, u trijaži, laboratorijskim pretragama i diferencijalnoj dijagnostici.

Da bi se spriječio razvoj negativnih medicinskih i psiholoških posljedica, najvažnije je seksualno zlostavljanje djeteta što ranije otkriti i uključiti u multidisciplinarnu obradu. Sa kliničke tačke gledišta, razotkrivanjem seksualnog zlostavljanja počinje proces ozdravljenja nakon iskustva seksualne traume, te se smanjuje potencijalni uticaj „čuvanja tajne“. Razumijevanje faktora koji utiču na razotkrivanje seksualnog zlostavljanja od velike je važnosti za unaprjeđivanje napora otkrivanja traume, kao i osiguranja podrške, tretmana i zaštite za žrtve.
Imajući u vidu da je seksualno zlostavljanje djece još uvijek tabu tema u našoj zemlji, o čemu često čak i roditelji ne govore, uz opravdanje da čuvaju porodicu od stigmatizacije, kao i činjenicu da pedijatri, koji su u najvećoj mogućnosti da prepoznaju seksualno nasilje nad djecom, ne posjeduju u dovoljnoj mjeri potrebna znanja i vještine neophodne za prepoznavanje i tretman seksualne traume djece, Ministarstvo zdravlja pruža snažnu podršku ovom programu.