U Generalnom sekretarijatu Vlade otvorena izložba fotografija Milana Pešića

Povodom 100 dana rada 43. Vlade generalni sekretar Boris Marić otvorio je danas izložbu fotografija čuvenog crnogorskog fotografa Milana Pešića.

Izložba, koju čini stalna postavka preko 20 pažljivo odabranih fotografija, pozicioniranih u glavnom holu zgrade, dio je arhive Generalnog sekretarijata Vlade koju čini preko 350.000 fotografija. To je, po ocjeni mnogih stručnjaka iz ove oblasti, najkompletnija dokumentarana fotografska arhiva posljeratne Crne Gore.

Najstarija fotografija datira iz 1918. godine, a poseban značaj arhivi daje opus upravo čuvenog crnogorskog fotografa Milana Pešića iz vremena infrastrukture izgradnje Crne Gore u periodu nakon II svjetskog rata.

O autoru:

Milan Pešić spada u velikane crnogorskog fotožurnalizma i umjetničke fotografije. Iako nije imao formalno obrazovanje niti je poziv birao, u njemu se našao kao niko prije njega u Crnoj Gori, a i malo ko poslije.

Njegov intuitivni pristup fotografskom motivu prožet je ljubavlju prema Crnoj Gori i njenim ljudima, o čemu postoje brojna svjedočanstva i zapisi. Ta ljubav je bila egzaltirana ali razborita, nježna ali nikad patetična. Ona je utkana u njegov umjetnički rad jednako kao i u djelo nastalo kao profesionalni angažman.

Već na prvi pogled je jasno da Pešić ne pokušava da dokumentuje već da interpretira scenu koja se našla pred njegovim objektivom - radove na putevima, mostove, ljude - u okviru šireg narativa o vječnom sužvotu i borbi sa prirodom crnogorskog čovjeka.

Pažnja ka trenutku u kojem se nalazi je kod Pešića jedinstvena - on nije fotograf koji posmata spolja već protagonist , učesnik događaja koji fotografiše. Zato su njegove fotografije lične čak kad je motiv veličanstveni kanjon Morače. One su dokument ali i umjetničko viđenje čovjeka koji se identifikuje sa prostorom, ljudima i duhom vremena u kojem živi.

Iako su nastale kao oficijelne narudžbe ove fotografije su prevazišle žurnalističku pa i dokumentarnu namjenu. Što više, one su se izdigle i iznad umjetničkog izraza njihovog autora: postale su simbol vremena izuzetnog pregnuća crnogorskog naroda koji je u zamahu poslijeratne modernizacije u par decenija preskočio vjekove.

U tom smislu možemo ih posmatrati i kao univerzalnu metaforu težnje kao modernom, prosvijećenom i civilizovnom svijetu, težnje koju je Crna Gora uvijek pokazivala u svojim najtežim - i najboljim trenucima.