Održan okrugli sto o stradanjima i razaranjima u zemljotresu 1979. godine i tridesetogodišnjoj obnovi Crne Gore

Izlaganje ministra za ekonomski razvoj Branimira Gvozdenovića na okruglom stolu o stradanjima i razaranjima u zemljotresu 1979. godine i tridesetogodišnjoj obnovi Crne Gore

"Prije ravno trideset godina priroda je, ovdje na našem kamenu, surovo potvrdila svoju razornu snagu. Tog 15. aprila 1979. zaječala su crnogorska brda, ustalasalo je naše more, zastenjale zidine i crkve, srušili se vjekovni porodični krovovi. Samo jedan pogled na razorene gradove i draga seoska ognjišta bio je dovoljan da oko suzu ne može sakriti.

Nad svom ogromnom tugom i danas lebdi pomisao na 101 bespovratno ugašeni život naših rođaka, komšija, prijatelja.

Oko 80.000 ljudi ostalo je bez krova, štete je pretrpjelo 250 naselja, uništeni su gotovo svi značajniji turistički objekti, razoreni dokovi barske Luke i infrastruktura brodogradilišta Bijela, željeznička i putna infrastruktura porušeni su i oštećena 53 zdravstvena objekta; srušeno je ili oštećeno i šezdesetak objekata socijalne i dječije zaštite; stradalo je 328 školskih zgrada, odnosno oko 52% ukupnog broja ovih objekata.

Procjenjena šteta je bila gotovo 4,5 puta veća od nacionalnog bruto proizvoda. Najzad, novcem se ne može izmjeriti udar zemljotresa na 1.600 uništenih ili značajno oštećenih kulturno-istorijskih spomenika.

No, iskonska snaga našeg čovjeka, proistekla iz vjekova surove borbe za opstanak, učinila je da nemir i strah budu nadjačani, da se glave ponovo uzdignu i da se tuga oboji nadom u još jedan složan, bratski pohod u bolje sutra, u novo crnogorsko svitanje. Ni svježi grobovi, ni užas razorenih domova, ni pomisao na neizvjesnost sutrašnjice nisu mogli nadjačati neuništivost Crne Gore.

Pod barskim šatorima, već sjutradan se začuo plač novorođenčeta. U Kotoru su ponovo zaigrali vaterpolo. Budvanski mladići hrabro uđoše u porušeni Stari grad. Ulcinjanke se dogovoriše kako da se nađu starima i nemoćnima. Crmničani su, iz ruševina, vadili slike svojih predaka...

Život mora dalje. Budućnost je saveznik onima koji vjeruju u sopstvenu snagu.

Nemjerljiv je značaj solidarnosti koju su jugoslovenska zajednica i svi njeni građani iskazali prema Crnoj Gori u tom, najtežem trenutku novije crnogorske istorije. Hiljade mladih iz svih republika je već ljeta 79. učestvovalo u radnim akcijama na crnogorskom primorju. Urgentno je stigla i prva materijalna pomoć koja je nastavljena još čitav niz godina.

Obnovljena državna samostalnost Crne Gore je još pojačala zahvalnost na bratski ispružene ruke naših tadašnjih sudržavljana. Crna Gora će, zauvjek cijeniti tu pomoć i razumijevanje i, kao i do sada, biti spremna da, u mjeri svojih mogućnosti, priskoči svakome ko se u nevolji nađe.

Šira međunarodna zajednica je nesebično učestvovala u saniranju posljedica katastrofe (a u tome posebno države, nevladini organi i organizacije, mnoštva gradova, udruženja i pojedinaca, koji su pritekli u pomoć neposrednim pružanjem materijalne i finansijske podrške do saosjećanja i davanja duhovne potpore. Ogromna finansijska pomoć iz inostranstva i dobara neposredne pomoći gradjana, privrednih organizacija i ustanova SFRJ, bili su i ostali najbolji dokaz opšte želje da se izvrši obnova porušenog i iznova omogući dinamički procvat postradalog područja Crne Gore. Ma kako zvučalo paradoksalno, potvrdilo se da nesreća može zbližiti ljude i biti nemila prilika da se humanost potvrdi kao superiorno civilizacijsko načelo.

Crna Gora zna da pamti. Poželimo da svima koji su nam, te tužne 79. priskočili u pomoć, dobrim u dobru vraćamo.

Vlada Crne Gore je nedavno donijela odluku da će podići spomen-obilježje na području opštine Bar, kao izraz zahvalnosti za solidarnost u saniranju posljedica zemljotresa. Pored svjedočanstva jednoj tragediji, spomenik će biti i izraz zahvalnosti naroda Crne Gore medjunarodnoj zajednici za iskazanu solidarnost i pomoć u obnovi nastradalog područja.

Samo sa takvim prijateljima i uz našu iskonsku istrajnost mogli smo da se, poput Feniksa, izdignemo iz pepela stradanja i vratimo sjaj najljepšoj obali na svijetu. Samo tako smo, u Baru, već sljedeće godine mogli da obezbijedimo isti broj stanova kao i prije zemljotresa, da Budvanska rivijera, u ljeto 80. dočeka skoro 100.000 turista, da uskoro zažive nova Avala, Mogren, Bečićki hoteli, Plaža, da barska Luka profunkcioniše 83., da Brodogradilište već 85. remontuje čak 90 brodova, da otvorimo velelepnu II fazu Instituta dr. Simo Milošević.

Najsloženiji su bili radovi na obnovi drevnih gradova i kulturno-istorijskih spomenika. Trebalo je, kamen po kamen, uz pažljivu stručnu pripremu i nadzor, vratiti duh prošlosti u našu stvarnost i napraviti most ka budućnosti. Zbog simbolike istrajnosti u poštovanju nasljeđa, uvijek ćemo se, sa radošću, sjećati svečanosti povodom završetka obnove Cetinjskog manastira 1987. godine.

Od teške 1979. godine do danas, Crna Gora je izrasla u ozbiljnu i respektabilnu državu, iako je, 90-tih godina prošlog vijeka, u surovom ratnom okruženju, morala čekati da utihne oružje, da bi, punim kapacitetom, krenula u razvoj primjeren njenim prirodnim potencijalima.

Put ka novoj fizionomiji otvorenog, demokratskog i prosperitetnog društva, definitivno je otvoren 2006. godine, obnovom državne samostalnosti. Taj put je trasiran integrativnim vrijednostima savremene civilizacije i nepodijeljenim opredjeljenjem da i Crna Gora postane punopravni član porodice evropskih država.

Takva opredjeljenja ohrabrena su izuzetnim ekonomskim rezultatima ostvarenim u prethodnom periodu. U posljednje tri godine bruto nacionalni dohodak Crne Gore je porastao za 84%, stopa nezaposlenosti od 11% je najniža u regionu, proječna plata je udvostručena. Afirmisali smo se i kao atraktivna investiciona destinacija, što je potvrđeno statusom regionalnog lidera u privlačenju stranih direktnih investicija per capita.

Zadovoljstvo ovim rezultatima ne smije usporiti naše planove da unaprijedimo saobraćajnu i komunalnu infrastrukturu, ojačamo energetski sektor valorizovanjem potencijala koje imamo, očuvamo trendove rasta u turističkoj privredi, regenerišemo i obogatimo poljoprivredu... Naravno, svjesni smo i nepovoljnih okolnosti koje je nametnula globalna ekonomska kriza, ali čvrsto vjerujemo da ona ne može trajnije neutralisati naše razvojne planove.

No, kontekst današnjeg okupljanja nam nalaže da još jednom potenciramo značaj pravilnog i doslednog tretiranja svih onih obaveza kojima možemo umanjiti posljedice eventualnih novih prirodnih katastrofa. Naša iskustva iz 1979. obogatila su stručni i naučni kapacitet u tretiranju seizmoloških pojava i minimizovanju njihovih efekata. Tim iskustvima treba dodati naučna dostignuća razvijenih zemalja i pozitivnu praksu koju primjenjuju drugi. Ovdje posebno naglašavam značaj primjene usvojenih standarda prostornog i urbanističkog planiranja i poštovanja arhitektonskih i građevinskih pravila.

Bespravna gradnja nije samo bezakonje i udar na pravo društva i svakog njegovog člana, već i prostor za nepoštovanje pomenutih standarda i regulative, i udar koji uvećava opasnosti u kataklizmističnim okolnostima. Sve analize zemljotresnih katastrofa u novije vrijeme potvrđuju da su tragični efekti najviše naglašeni upravo kada su u pitanju bespravno podignuti objekti i oni kod kojih je izostalo poštovanje savremenih arhitektonsko-građevinskih standarda.

Poučeni tragičnim ishodom zemljotresa iz 79. a kao svjedoci sličnih savremenih katastrofa, ni kao država ni kao odgovorni pojedinci, nemamo pravo da zanemarimo civilizacijsku obavezu da, u najvećoj mogućoj mjeri, minimizujemo seizmičke rizike.

Siguran sam da će današnje okupljanje, a posebno stručno-naučna izlaganja prisutnih eksperata, predstavljati izuzetan doprinos predikciji seizmičih hazarda i biti snažna poruka svima koje ova oblast dotiče."