Održan IV okrugli sto na temu izrade Strategije za Rome

U Hotelu "Podgorica", 07.marta održan IV Okrugli sto na temu izrade Strategije za Rome. Okruglisto je organizovan u saradnji sa Projektom za etničke odnose, uz pomoć Britanske Ambasade.
U radu okruglog stola učešće su uzeli predstavnici Vlade RCG, međunarodnih organizacije, diplomatskih predstavništava,predstavnici romskih udruženja, kao i nezavisni eksperti.
Ovaj okrugli sto je nastavak prethodna tri skupa na kojima se diskutovalo o okvirnoj strategiji za Rome u Crnoj Gori, a koji su održani u spetembru 2005. god., i februaru i oktobru 2006. godine. Ove diskusije su dovele do izrade prvog nacrta Strategije za Rome u Crnoj Gori koju je sačinio profesor Nebojša Vučinić, kroz učešće u ovom projektu.
Na Okruglom stolu je razmatran predlog druge verzije, gdje su učesnici imali priliku da svojim sugestijama poboljšaju tekst ovog dokumenta.

GOVOR MINISTRA NIMANIJA NA OTVARANJU

Poštovane dame i gospodo,


uvažena gospođo Plaks, Vaša ekselencijo Ambasadore Dajson, cijenjeni učesnici okruglog stola i predstavnici medija.

Ne mogu a da ne kažem da mi čini izuzutnu čast i zadovoljstvo, ma koliko ovo zvučalo ustaljeno i neizbježno, prilika da vas mogu pozdraviti u svoje lično ime i u ime Ministarstva za zaštitu ljudskih i manjinskih prava Vlade RCG.


Moje zadovoljstvo je tim veće što se, sa našim starim prijateljima iz Projekta za etničke relacije, nalazimo na samom kraju jednog veoma važnog posla. Ako je mjerilo naše uspješnosti realizacija dosadašnjih aktivnosti koje smo sa Projektom za etničke relacije pokretali, onda i ovaj posao na izradi Strategije za Rome ima svoje predodređenje uspješnosti.

Na našem crnogorskom prostoru, kako se obično kaže na ovoj balkanskoj vjetrometrini, se opravdano može govoriti o istoriji multietničnosti, multikonfesionalnosti i interkulturalizma. Narodi na ovim prostorima su življeli vijekovima u miru i zajedništvu, jedni sa drugima, iako su u određenim istorijskim periodima tenzije i animoziteti među nacijama narastale, kulminirale i rezultirale konfliktima manjeg ili većeg obima.

Činjenica sa kojom se i na ovom mjestu treba pohvaliti jeste ta da i u godinama krvavog raspada jugoslovenske federacije, kada su etnički inspirisani ratovi dostizali kulminaciju u našem neposrednom okruženju, Crna Gora je uspjela da sačuva svoj unutrašnji mir.

Ne samo da se uspjelo u sačuvanju unutrašnjeg mira, nego je Crna Gora u ovim teškim vremenima otvorila širom svoja vrata i postala utočištem kolonama izbjeglih i raseljenih lica. U jednom momentu, izbjeglička i raseljenička populacija je dostigla do broja od jedne četvrtine od ukupnog stanovništva Crne Gore.

Bez obzira na ukazane činjenice, Crna Gora kao samostalna i nezavisna država ima dodatnu obavezu da prava manjina podigne na još veći nivo, na nivo razvijenih multietničkih demokratija, jer to je osnovno opredjeljenje ne samo Vlade Republike Crne Gore, već i ogromne većine građana.

Kako naći magičnu formulu suživota, kako obezbjediti svakom građaninu da sačuva i razvija svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, vjeru i jezik, a osigurati istovremeno da to ne ide na uštrb stabilnosti normalnog života zajednice kao cjeline, da ne ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet države koja treba da garantuje ravnopravnost i nediskriminaciju svih svojih građana, to su pitanja koja se nameću i traže odgovor. Jedno od mogućih rješenja jeste primjena međunarodnih standarda i aktivna politika i odnos prema svim manjinama u Crnoj Gori.

Kako učiniti dodatni napor da i onaj dio Crne Gore koji je, pored toga što predstavlja manjinsku nacionalnu zajednicu, zbog svih često pominjanih razloga, nedovoljno integrisan i marginalizovan, postane uistinu sastavni dio crnogorskog društva? Nažalost, Romi su i u Crnoj Gori, a i na drugim prostorima gdje žive, ona zajednica koja traži posebnu pažnju i poseban odnos.

Iako smo kao država pristupili regionalnom projektu "Dekada romske inkluzije", Crna Gora jedina od zemalja u okruženju nema sveobuhvatnu strategiju o Romima. Upravo nam je i namjera bila da izradom jednog ovakvog dokumenta definišemo i oblasti koje nisu obuhvaćene Akcionim planom za implementaciju Dekade. S toga Strategiju za Rome treba posmatrati kao skup mjera i aktivnosti koje se predviđaju za naredni četvorogodišnji period, a u cilju opšteg poboljšanja položaja romske populacije i njene bolje integracije u društvene tokove Crne Gore. Nema sumnje da Strategija sama po sebi neće napraviti nikakav pomak na polju poboljšanja života i uključenosti Roma u sveukupna društvena kretanja, ona kao dokument predstavlja jednu dobru polaznu osnovu ali traži aktivnu participaciju svih socijalnih partnera. Veoma bitna stvar je njena živost i realnost, što je, čini mi se, bitna pretpostavka njenog sprovođenja.

Ja se iskreno nadam da ćemo i današnjim radom doprinijeti da ovaj važan dokument dobije onakve konture koje su prihvatljive za sve aktere, ali prije svega da dobijemo dokument čija će se vrijednost ocijeniti u njegovom sprovođenju u praksi. Ovo je godina koja je proglašena godinom jednakih mogućnosti, pa i Strategija nije ništa drugo do pokušaj da se Romima da šansa, odnosno stvore pretpostavke za jednake šanse i mogućnosti u crnogorskom društvu.

Na kraju bih želio da se zahvalim Projektu za etničke relacije, našem starom i dobrom partneru na mnogim poslovima koje smo zajedno pokrenuli i realizovali; zahvalnost upućujem i uvaženom profesoru Nebojiši Vučiniću koji je uobličio tekst koji je danas predmet razmatranja i sa kojim, kao neospornim poznavaocem oblasti ljudskih i manjinskih prava, ministarstvo tijesno sarađuje; hvala i svim predstavnicima vladinih resora koji pokazuju interesovanje za ovu problematiku; naravno, i međunarodnim asocijacijama koji su stalno prisutnu u ovoj problematici; kao i nevladinom sektoru kao nezaobilaznom akteru ovih procesa; i naravno hvala i medijima koji pokazuju veći senzibilitet za pitanja manjina i koji prenose široj javnosti neophodne informacije.

U nadi da će i današnji dan proteći u jednom plodnom i konstruktivnom razgovoru, najsrdačnije vam zahvaljujem za vašu pažnju.