Osnovne obaveze, vrijednosti i postupci u inkluzivnom obrazovanju

Zakonski i strateški okvir i standardi inkluzivnog obrazovanja

Crna Gora je devedesetih godina 20. vijeka prepoznala potrebu da uvede inkluzivnu orijentaciju za đecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Kao prvi izbor i imperativ ona pohađaju redovne škole (inkluzivno obrazovanje).

Kontinuirani uticaj na razvoj ove oblasti ima predpristupni proces u okviru kojeg se Poglavlja 23 – Ljudska prava i Poglavlje 26 – Obrazovanje i kultura eksplicitno odnose na prava osoba s invaliditetom i inkluzivno obrazovanje. Posebno je važno ukazati na obavezujuće preporuke Komititeta za praćenje ispunjenja Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom.

Pravni i strateški osnov: Zakon o vaspitanju i obrazovanju đece s posebnim obrazovnim potrebama (»Sl. list CG« br. 45/10, 47/17, 145/21), Pravilnik o načinu, uslovima i postupku usmjeravanja đece sa posebnim obrazovnim potrebama (“Sl. list CG”, br. 57/11, 60/19), Strategija inkluzivnog obrazovanja (2019-2025), AP - poglavlje 23, AP - preporuke Komiteta za praćenje Konvencije OSI

Treća po redu, aktuelna Strategija inkluzivnog obrazovanja (2019-2025) je usmjerena na: 1) dostupnost i pravičnost obrazovanja kroz neophodnu međusektorsku podršku; 2) jednakost i kontinuitet inkluzivnog obrazovanja kroz saradnju unutar i između sektora i tranziciju sa jednog nivoa obrazovanja na sljedeći; 3) kvalitet inkluzivnog obrazovanja kroz jačanje školskih politika, kulture i prakse.

Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom - Član 21- Diskriminacija u oblasti vaspitanja, obrazovanja i stručnog osposobljavanja. Diskriminacijom po osnovu smetnje u razvoju, odnosno invaliditeta na svim nivoima obrazovanja i vaspitanja, u smislu propisa iz oblasti obrazovanja i vaspitanja, smatra se: 1) onemogućavanje, ograničavanje ili otežavanje licu sa invaliditetom izbora obrazovnog programa i upisa i pristupa i boravka u obrazovno-vaspitnoj ustanovi, u skladu sa njegovim mogućnostima; 2) onemogućavanje, ograničavanje ili otežavanje licu sa invaliditetom praćenja nastave i provjere znanja, kao i učešća u drugim vaspitnim, odnosno obrazovnim aktivnostima, uključujući i učešće u vannastavnim aktivnostima i takmičenjima; 3) nepreduzimanje i nesprovođenje posebnih mjera iz člana 5 ovog zakona za uspostavljanje i pružanje individualizovane podrške za nesmetano praćenje nastave i provjeru znanja, kao i učešće u drugim vaspitnim, odnosno obrazovnim aktivnostima, uključujući i učešće u vannastavnim aktivnostima i takmičenjima, u skladu sa propisima iz oblasti obrazovanja i vaspitanja; i 4) isključivanje lica sa invaliditetom iz obrazovno-vaspitne ustanove kad u istoj ili sličnoj situaciji tome ne podliježu njegovi vršnjaci. Član 29 - Kaznene odredbe: Novčanom kaznom od 10.000 eura do 20.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice, ako: onemogući, ograniči ili oteža licu sa invaliditetom izbor obrazovnog programa i upis i pristup i boravak u obrazovno-vaspitnoj ustanovi, u skladu sa njegovim mogućnostima (član 21 stav 1 tačka 1). 

Praksa

Okosnica rada sa đecom s posebnim obrazovnim potrebama je Individualni razvojno-obrazovni program (IROP). Individualnim razvojno-obrazovnim programom određuju se obrazovni i razvojni ciljevi na osnovu odnosa aktuelnog i planiranog funkcionisanja đeteta (saznajnog, emocionalnog, socijalnog i fizičkog), nivoa znanja i vještina. Individualnim razvojno-obrazovnim programom se propisuju oblici vaspitno-obrazovnog rada za vaspitno-obrazovne oblasti, odnosno nastavne predmete, način izvođenja dodatne stručne pomoći, prohodnost između programa, prilagođavanje u organizaciji, standardi znanja, postignuća i vještina, obim tehničke podrške, raspored časova, način provjera i ocjenjivanje obrazovnih i razvojnih postignuća i napredovanja u skladu sa njihovim individualnim mogućnostima. Individualni razvojno-obrazovni program omogućava: skraćivanje ili proširivanje sadržaja predmetnog programa; mijenjanje, prilagođavanje i individualizaciju metodike kojom se sadržaji realizuju, dopunjavanje alternativnim oblicima komunikacije, znakovni jezik, Brajevo pismo, sistem za komunikaciju putem slika, upotrebu specijalizovane didaktike, opreme, pomagala, asistivne tehnologije i sl. Škola, odnosno resursni centar dužna je da, po pravilu, u roku od 30 dana po upisu đeteta, donese individualni razvojno-obrazovni program za dijete sa posebnim obrazovnim potrebama, u saradnji sa roditeljem i o tome obavijesti Zavod za školstvo, Centar za stručno obrazovanje i Ispitni centar. Za pripremu, primjenu, praćenje i prilagođavanje individualnog razvojno-obrazovnog programa, škola odnosno resursni centar obrazuje stručni tim koji čine: nastavnici, stručni saradnici škole ili resursnog centra, uz učešće roditelja. Individualni razvojno-obrazovni program može se u toku godine mijenjati, odnosno prilagođavati, u skladu sa napretkom i razvojem đeteta.

Za učenike u trećem ciklusu osnovne škole, kao dio individualnog razvojno-obrazovnog programa, izrađuje se i sprovodi individualni tranzicioni plan čiji su ciljevi, mjere i aktivnosti usmjereni na pravovremenu profesionalnu orijentaciju učenika u procesu prelaska iz jednog obrazovnog nivoa u drugi, odnosno za učenike završnih razreda srednje škole, iz sistema obrazovanja na tržište rada.

Kako bi se đeci sa posebnim obrazovnim potrebama omogućilo da postupno dostižu obrazovni program i završe obrazovanje u skladu sa svojim mogućnostima, od posebnog su značaja modularizovani obrazovni programi kojima se omogućava osposobljavanje za obavljanje dijela određenog zanimanja.

Specijalne škole su transformisane i reformisane u resursne centre što je značajno uticalo na smanjenje otpora, rastu pozitivnih stavova. U Crnoj Gori postoje tri resursna centra: JU Resursni centar za sluh i govor “Dr Peruta Ivanović” Kotor, JU Resursni centar za đecu i osobe sa intelektualnim smetnjama i autizmom ,,1. jun“, Podgorica; JU Resursni centar za đecu i mlade „Podgorica“ za tjelesne i smetnje vida. Oni pružaju podršku inkluzivnom obrazovanju kroz: ranu intervenciju, individualnu podršku đeci, savjetodavni i stručni rad, obuke nastavnika i stručnih saradnika, upotreba znakovnog jezika, vrše pripremu, prilagođavanje, izradu, obuku za korišćenje specijalnih udžbenika (na Brajevom pismu, u Daisy formatu) i drugih specijalizovanih nastavnih sredstava.

Mobilne službe obilaze škole Radi pomoći u vaspitanju i obrazovanju đece sa posebnim obrazovnim potrebama u Zavodu za školstvo se organizuju specijalizovane i mobilne službe koje sarađuju sa predškolskim ustanovama, školama, roditeljima i zdravstvenim ustanovama, radi pružanja dodatne i druge stručne pomoći, a u skladu sa rješenjem o usmjeravanju. Članovi mobilnih službi su stručnjaci iz resursnih centara ili posebnih odjeljenja pri školama.

Za đecu sa posebnim obrazovnim potrebama škole angažuju asistente u nastavi kao tehničku podršku u pogledu obezbjeđivanja pristupa obrazovanju i obrazovnom postignuću. Asistenciju u nastavi obavlja asistent u nastavi koji pruža tehničku pomoć tokom pohađanja nastave za đecu: sa teškim tjelesnim smetnjama, umjerenim intelektualnim smetnjama, bez ostatka vida, potpunim gubitkom sluha i iz spektra autizma, u skladu sa rješenjem o usmjeravanju. U skladu sa individualnim razvojno-obrazovnim programom (procjenom obrazovnih, razvojnih potreba i ciljeva za dijete) i rasporedom časova, određuje se obim podrške koju asistent u nastavi pruža pod nadzorom nastavnika, stručne službe i direktora škole. Jedan asistent u nastavi može biti angažovan za više đece, odnosno učenika. Angažovanje asistenta u nastavi za više đece, odnosno učenika obavlja se u skladu sa individualnim razvojno-obrazovnim programom i rasporedom časova. Puno radno vrijeme asistenta u nastavi iznosi 40 časova u radnoj sedmici.