Postupanje po zahtjevima za pojašnjenje tenderske dokumentacije

Ovim uputstvom bliže se uređuje način postupanja naručioca po zahtjevima privrednih subjekata za pojašnjenje tenderske dokumentacije, sa ciljem pravilne primjene člana 95 Zakona o javnim nabavkama(„Sl. list CG“, br. 74/19, 3/23 i 11/23, 84/2024, 98/2026 i 132/2026) i sprječavanja zloupotrebe instituta pojašnjenja.

Institut pojašnjenja tenderske dokumentacije ima za cilj da privrednom subjektu omogući jasno razumijevanje onoga što je naručilac već propisao tenderskom dokumentacijom, kako bi mogao pripremiti i podnijeti odgovarajuću ponudu.

Međutim, isti ne predstavlja mehanizam za vođenje dijaloga sa naručiocem o svojim poslovnim, stručnim ili drugim razlozima za sadržinu tenderske dokumentacije. Navedeno naručilac nema obavezu da obrazalaže i pojašnjava.

Članom 95 ovog zakona propisano je da privredni subjekt ima pravo da pisanim zahtjevom traži od naručioca pojašnjenje tenderske dokumentacije, odnosno njenih izmjena i/ili dopuna, dok je naručilac dužan da pojašnjenje objavi, odnosno dostavi preko ESJN u propisanom roku.

Istovremeno, član 95 Zakona izričito propisuje da se pojašnjenjem tenderske dokumentacije ne smiju vršiti izmjene i/ili dopune tenderske dokumentacije.

Pojašnjenje može biti potrebno naročito kada je određeni element nejasan ili dvosmislen, međusobno neusaglašen sa drugim elementom tenderske dokumentacije, nedovoljno precizan u pogledu načina dokazivanja ispunjenosti određenog zahtjeva, nejasan u pogledu načina dostavljanja određenog podatka, odnosno dokumenta ili takav da kod razumno pažljivog privrednog subjekta može izazvati različito razumijevanje uslova za pripremu ponude.

Naručilac nije dužan da kroz institut pojašnjenja obrazlaže ili opravdava svoje opredjeljenje prilikom pripreme tenderske dokumentacije.

Stoga se zahtjevima za pojašnjenje, u smislu člana 95 Zakona, ne smatraju pitanja kojima se od naručioca traži da obrazloži zašto je odredio određeni uslov, kriterijum ili zahtjev, obrazloži zašto određeni uslov, kriterijum ili zahtjev nije propisao, obrazloži zašto je tražio određenu količinu, karakteristiku, rok, dokaz, kapacitet ili drugi element, obrazloži svoje potrebe ili način na koji je utvrdio predmet nabavke, opravdava zašto je određeni zahtjev stroži ili blaži nego što privredni subjekt smatra potrebnim i dr.

Takva pitanja, zavisno od njihove sadržine, mogu predstavljati eventualno zahtjev za izmjenu i/ili dopunu tenderske dokumentacije, ukazivanje na eventualnu nepravilnost ili žalbu, ali nijesu po svojoj prirodi zahtjevi za pojašnjenje.

Privredni subjekt ima zakonom predviđene mehanizme za ukazivanje na nepravilnosti i predlaganje izmjena tenderske dokumentacije.

Navedeno je u skladu sa Direktivom 2014/24/EU, odnosno ista polazi od toga da je „procurement documents“ skup dokumenata kojima naručilac opisuje ili određuje elemente nabavke i postupka, uključujući tehničke specifikacije, uslove ugovora i obrasce za podnošenje ponude. Istovremeno, član 18 Direktive zahtijeva jednak tretman, transparentnost i proporcionalnost.

Evropski okvir javnih nabavki ne pretvara komunikaciju između naručioca i privrednih subjekata u obavezu naručioca da svakom zainteresovanom subjektu obrazlaže zašto je svoje potrebe definisao upravo na određeni način. Naprotiv, polazi se od toga da ugovorni organ unaprijed utvrđuje zahtjeve nabavke, dok transparentnost zahtijeva da ti zahtjevi budu jasno i nedvosmisleno dostupni svim potencijalnim učesnicima.

Zato se i sa stanovišta evropskih načela razlikuje pojašnjenje sadržine tenderske dokumentacije od zahtjeva da naručilac mijenja, opravdava ili ponovo određuje elemente nabavke.

Član 95 Zakona treba tumačiti tako da pojašnjenje služi otklanjanju nejasnoće u već utvrđenom sadržaju tenderske dokumentacije, a ne preispitivanju razloga zbog kojih je naručilac taj sadržaj utvrdio.

Naručilac je dužan da obezbijedi jasnu, preciznu i razumljivu tendersku dokumentaciju i da pojasni njenu sadržinu kada za to postoji potreba. Zakon, međutim, ne uspostavlja obavezu da naručilac kroz postupak pojašnjenja opravdava svoje potrebe, obrazlaže svaki pojedinačni zahtjev koji je postavio, obrazlaže zašto nešto nije zahtijevao ili vodi dijalog o tome kako bi, prema mišljenju privrednog subjekta, tenderska dokumentacija trebalo da izgleda.

Takvim pristupom naručilac istovremeno štiti načela javnih nabavki i sprječava da se institut pojašnjenja pretvori u sredstvo za neopravdano opterećivanje naručioca pitanjima koja po svojoj prirodi nijesu zahtjevi za pojašnjenje.