Studija o revitalizaciji i zaštiti Plavskog jezera daće smjernice za njegov eventualni opstanak

Studija revitalizacije I zaštite Plavskog jezara, koja je juče predstavljena u Plavu, trebalo bi da odgovori na pitanja održivosti ove ledničke I turističke atrakcije na sjeveroistolku Crne Gore.

Stručnjaci koji su predstavili Studiju, predstavnici opštine Plav I članovi Savjeta koji su pratili izradu I istraživanja na jezeru, saglasni su da bi određenim kontrolisanim intervencijama trebalo sačuvati biodiverzitet i protočnost jezera I spriječiti dalje nasipanje.

Ukoliko se to ne učini, procjene su da bi se za 50 do 100 godina Plavsko jezero pretvorilo u baru, odnosno močvaru.

Ministar održivog razvoja I turizma Pavle Radulović kazao je da je na struci da odgovori na navedena pitanja, nakon čega treba donijeti najbolju moguću odluku prvenstveno za Plavljane, a onda za sve one koji uživaju u ljepoti I benefitima Plavskog jezera.

“Tek potpunom analizom možemo odlučiti koji je najbolji scenario za ljude sa ovog područja, kao I za floru I faunu, za samo jezero. Turistički potencijali jezera su veliki, u to nema sumnje”, kazao je Radulović.

Izrađivač Studije je Institut za vodoprivredu “Jaroslav Černi” iz Beograda, a finansirana je sa 261.000 eura iz Budžeta Direkcije javnih radova. Studija revitalizacije I zaštite Plavskog jezara je na javnoj raspravi do 15. Avgusta, do kada zainteresovana javnost može dostavljati sugestije I mišljenja. Nakon toga, u septembru, izrađivač je dužan da ih uvrsti u konačni tekst.

Plavsko jezero je smješteno u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, u blizini granice Crne Gore sa Albanijom. Ovo je najveće ledničko jezero u Crnoj Gori, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 906,72 m. Smješteno je u Plavsko-gusinjskoj kotlini, na prostoru između Plava, Vojnog sela i Martinovića. Jezero se vodom napaja preko rijeke Ljuče, koja donosi vode sa Prokletija, dok jezero gubi vodu rijekom Lim, koja ističe iz jezera i dalje teče prema sjeveru i uliva se u rijeku Drinu. Jezero je nastalo u basenu lednika, dugom 35 km, koji je postojao tokom pleistocena.