Ekologija

Da li, kada pješačite šumom, uočavate nevjerovatnu raznovrsnost organizama koji žive zajedno na jednom mjestu, počev od mahovina i paprati, gljiva, drveća,    ptica i drugih životinja? Ili tokom putovanja, kroz prozor posmatrate kako morski pejzaž prelazi u travnate ravnice, pa potom u guste borove šume? Ako je odgovor potvrdan, onda znate šta je ekologija.

Ekologija, kao grana biologije koja istražuje kako organizmi djeluju međusobno i prema svom fizičkom okruženju, ne odnosi se samo na šume bogate živim svijetom, netaknutu prirodu i živopisne pejzaže. Ako ste, na primjer, ikada pronašli mrave u vašoj kuhinji ili buđ na zidu ili u kupatilu- i to je ekologija.

Ona proučava odnose između živih organizama, uključujući i ljude, i njihovog fizičkog okruženja. Oikos na starogrčkom jeziku znači dom, a logos znači nauka. Ekologija je, znači, nauka o našoj kući- planeti Zemlji na kojoj svi živimo. Ekologija nam pruža saznanja o načinima da sačuvamo zdravu životnu sredinu za buduće generacije.

Da bismo sačuvali i odbranili Planetu, moramo prvo da krenemo od naše domovine, Crne Gore. Unapređenjem ekološkog statusa Crne Gore, služeći tako prirodi, zdravlju i ekonomskim interesima sadašnjih i budućih generacija, doprinijećemo, makar malim dijelom, da Crna Gora bude zemlja u kojoj će se živjeti u harmoniji sa prirodom. Drugi dio zadatka je da zadobijemo podršku i pomoć građana u tom poduhvatu.

PRIRODA I BIODIVERZITET CRNE GORE

Na oko 500 km od Rima, 1.500 od Pariza i Berlina, i oko 2.000 km zapadno od Moskve, Crna Gora zauzima mjesto u samom srcu Evrope. Najjužnija tačka nalazi se na ušću rijeke Bojane u Jadransko more, a najsjevernija duboko u kontinentalnom dijelu nedaleko od tromeđe Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Zbog takvog geografskog položaja, između mediteranske klime na jugu i planinske klime na sjeveru, ovdje možete pronaći strme morske litice i dine, kanjone, klisure i brzake, rijeke koje lijeno vijugaju ravnicama, kraške pećine i provalije, najveću kriptodepresiju na Balkanskom poluostrvu- Skadarsko jezero, prostrane pašnjake, guste šume, velike planinske vijence i njihove bijele vrhove. Uz geografsku raznolikost dolazi i velika biološka raznolikost.

Još od 1878. godine, kada je na području Biogradske gore nastao Knjažev zabran, poznat i kao „Branik Kralja Nikole“ počinje vrednovanje i zaštita prirode u Crnoj Gori. Prvi nacionalni park na svijetu, Jeloustoun proglašen je 1872, stoga, samo šest godina nakon tog značajnog događaja, Crna Gora je proglasila svoje “zaštićeno područje”. Ovo saznanje svjedoči o istorijatu brige prema najvrijednijim prirodnim resursima zemlje koji imaju i izuzetan naučni, kulturni i turistički značaj.

Crna Gora za sada ima 73 nacionalno zaštićena područja: od čega 3 stroga rezervata prirode, sva tri na Skadarskom jezeru; 1 posebni rezervat prirode- Tivatska solila; 5 nacionalnih parkova- NP Durmitor, NP Biogradska gora, NP Lovćeni (proglašeni 1952), NP Skadarsko jezero (proglašen 1983) i NP Prokletije (proglašen 2009); 6 parkova prirode-to su Piva, Orjen, Zeta, Komovi, Ulcinjska solana i Dragišnica i Komarnica, 2 predjela izuzetnih odlika-Trebjesa u Nikšiću i Savinska Dubrava u Herceg Novom i 56 spomenika prirode!

Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode Crne Gore iz 1967. godine kanjon rijeke Tare, u dužini od ušća rijeke Bistrice nedaleko od Mojkovca pa do Šćepan Polja, stavlja se pod zaštitu Zakona kao spomenik prirode.

A sve raskošne ljepote nacionalnog parka Durmitor svrstale su ga u popis Svjetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog odbora za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, u Parizu 1980. godine. A Tara i njena kanjonska dolina, UNESCO-vim programom Čovjek i biosfera 1977. godine uvrštena je u svjetske ekološke rezerve biosfere.

Boka Kotorska je zbog svog izuzetnog ekološkog i društveno-kulturološkog značaja, od 1979. godine područje pod UNESCO-vom zaštitom .

I ovo su samo neke od posebnosti i neprocjenjivih blaga naše domovine. Zato…

KAKO DA ZAŠTIMO EKOLOGIJU?

Postoji mnogo različitih načina na koje se štiti ekologija. Većina ih dijeli na tri glavna načina: očuvanje, propisi i zamjena rasursa radi očuvanja ravnoteže.

Brojne biljne i životinjske vrste u Crnoj Gori su ugrožene, a situacija ne ide nabolje. Postoje biljne i životinjske vrste koje su endemske samo za Crnu Goru, ali i zaštićena područja čijih ljepota nema ni nigdje na svijetu. Nekim vrstama prijeti čak opasnost od izumiranja. Kvalitet vazduha koji udišemo se pogoršava, klimatske promjene na globalnom nivou utiču i na Crnu Goru. Nažalost, zagađujemo naše rijeke i našu zemlju. Zato odlučno moramo krenuti u akciju očuvanja i zaštite naše prirode! U tome očekujemo pomoć svih građana Crne Gore, civilnog društva i međunarodnih partnera.

Priroda u Crnoj Gori je naš saveznik. Očuvano, netaknuto prirodno okruženje neprocjenjivo je nasljeđe za buduće generacije.

ŠTITIMO PRIRODU DA BI ONA ŠTITILA NAS!

Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?