Intervju ministra pravde Crne Gore Andreja Milovića za Večernji list

Zagreb 20.02.2024. 

Razgovor vodio novinar Hassan Haidar Diab

VEČERNJI: Kojim povodom ste stigli u posjet Hrvatskoj?

MILOVIĆ: U Hrvatsku sam pozvan na konferenciju koja se tiče europskih integracija. Balkanske države sve imaju zajedničku boljku, kao i sve države „od istog ćaće i matere“. Mi smo, koliko god mi inzistiramo na našim razlikama generalno, veoma srodni, i to je nešto oko čega nema dileme. Naš genetski kod je u preko 50% isti. Moja baba je Hrvatica Dalmatinka iz Imotskog. Mi smo sinoć bili u restoranu zajedno, ministri pravosuđa koji su bili učesnici konferencije, sa svojim delegacijama i svi smo zajedno pjevali dalmatinske pjesme. Ministar pravde Bosne i Hercegovine (Davor Bunoza) svirao je gitaru i pjevao, zajedno sa ministrom pravde Crne Gore i hrvatskim ministrom pravosuđa i uprave, Ivanom Malenicom i ostalima. Svi smo zajedno pjevali i hrvatske i bosanske i crnogorske pjesme. Meni je žao što mi konstantno inzistiramo na razlikama. Ono što mi treba da radimo jeste da gradimo, da stvaramo veze da odnosi budu sve bolji i da nikad više ne uvedemo neke buduće genaracije u neka katastrofe koje smo nažalost mi preživljavali. A ovo što se mi svađamo oko nekakvog broda ili nekakvog dijela teritorija ili granica na Prevlaci, sto metara dolje ili 100 metara gore, to nas ne smije opterećivati.

Pobornik sam toga, a vjerujem i hrvatska strana, da tim pitanjima treba da se bave komisije. Ukoliko ne mogu naše, međudržavne komisije, možemo uvijek uključiti međunarodne komisije s međunarodnim ekspertima i kako se te komisije dogovore, kakve one donesu sudove, pružimo jedni drugima ruku i oko Prevlake i oko broda (školski brod Jadran) i oko svega.

Mislim da su naše prijateljstvo i veze mnogo bitnije, i mislim da je interes države Hrvatske i hrvatskog naroda da Crna Gora uđe u EU, jer to znači da je njezin južni susjed dio Europske unije što sa sobom povlači baš mnogo toga dobroga. Mislim da je mnogo bolje imati europskog susjeda nego nekog izvan tog sistema. Ulazak u NATO, recimo, je bila jako dobra odluka crnogorske politike i to je bio vizionarski potez što se u kontekstu ukrajinsko ruske krize danas i pokazuje. U članu 5. Washingtonskog sporazuma mi imamo garanciju od strane NATO sistema da napad na Crnu Goru jest napad na NATO. I to za državu koja ima 620 tisuća stanovnika, po novom popisu, je veoma značajna stvar. A u praktičnom nivou, koji najviše zanima građane, ukoliko mi uđemo u EU, na primjer, nećemo da imamo kod Dubrovnika tri sata čekanja na granici a ljeti i četiri sata, i turisti iz Crne Gore će moći da uđu u Hrvatsku bez čekanja. Turisti iz Dubrovnika u Herceg-Novi, u Boku, bez čekanja i to će napraviti cirkulaciju. Oni će ostavljati novac i u Dubrovnik i Hrvatsku, i u Crnu Goru. Mi možemo dosta radimo po pitanju turizma, agencije Hrvatske sutra mogu da vode turiste u Crnu Goru, crnogorske u Hrvatsku. Zašto ne da dubrovačke hotele ne opslužuje hrana, domaća, kvalitetna, proizvedena u Crnoj Gori i obratno. Tako da sam uvjeren da mi možemo, da mi moramo surađivati još bolje nego do sada.

VEČERNJI: Da li ste otvorili tu temu za vrijeme razgovora sa hrvatskim dužnosnicima? 

MILOVIĆ: Pa i jesam. Razgovarao sam kratko i na tu temu, iako mnogo više oko oblasti pravosuđa, sa gospodinom Ivanom Malenicom, ministrom pravosuđa i uprave, ali više o toj temi razgovarao sam sa ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlić Radmanom. U najkraćem, zaključak zaista konstruktivnog razgovora sa gospodinom Grlić Radmanom i njegovim timom jeste da je interes i Crne Gore i Hrvatske da imamo najbolje moguće odnose u svim aspektima, da pitanja rješavamo u prijateljskom i savezničkom duhu. Hrvatska je nama dosta pomogla, i pomaže nam na europskom putu, pokazala zaista prijateljski odnos i mi to na isti način želimo uzvratiti. 

Moj je snažan dojam, pogotovo nakon ove posjete Zagrebu i susreta sa gospodinom Malenicom i gospodinom Grlić Radmanom, da se u Hrvatskoj itekako ima s kim razgovarati, da su to veoma ozbiljni i dobronamjerni ljudi.

VEČERNJI: Govorite o dobrim odnosima s Hrvatskom. Kako mogu biti dobri ako Hrvati nemaju predstavnika u Vladi Crne Gore?

MILOVIĆ: Pa mislim da Hrvati nemaju svog predstavnika u Vladi Crne Gore isključivo odlukom hrvatskog predstavnika, uvaženog gospodina Adrijana Vuksanovića,  jer su njemu sva vrata bila otvorena - i dalje su! - ali on je ipak odlučio da bude dio opozicije zajedno sa Đukanovićevom partijom i sa partijama koje su članovi  prethodne vlasti. Imali smo otvoren poziv za njega i razgovarali s njim kao predsjednikom Hrvatske građanske inicijative (HGI), i volio bih ga integriramo u Vladu. I vjerujem da će u narednom periodu i predstavnik hrvatskog naroda, politički predstavnik hrvatskog naroda u Crnoj Gori, biti dio Vlade. Ponavljam i naglašavam, to nije odluka premijera Milojka Spajića, koji dolazi iz Pokreta „Evropa sad“ kojem i ja pripadam, ili ove Vlade. To je isključivo odluka predstavnika hrvatskog naroda da ne bude dio Vlade.

VEČERNJI: Razgovarao sam sa gospodinom Adrijanom Vuksanovićem i  on je doslovno kazao da nije htio uči u Vladu koja je prosrpski i proruski orijentirana? 

MILOVIĆ: I ima li sada istine u njegovim riječima? Evo, prošlo je četiri mjeseca i ovo je Vlada koja je vratila na europski put Crnu Goru  i koja je postavila europsku agendu kao apsolutni prioritet. Ja znam u Ministarstvu pravde šta mi radimo, i u kojem smjeru radimo. Mijenjamo desetak zakona i zakonika iz oblasti pravosuđa, radimo reforme pravosudnog sistema, sve kako od nas traži Europska unija. Mi, da smo „proruska Vlada“ ne bi se obazirali na rokove koje nam je dala Europska unija, a mi smo u fokusu prioritete stavili upravo zakone i sve ono što Bruxsell od nas traži. Bitan vam je taj i taj zakon, kažu nam. Morate da ga mijenjate. Rok vam je taj i taj, i mi to odmah prenosimo našim timovima i oni to rade. Imamo radne grupe koji rade svaki dan, za razliku od prijašnjih vremena kada je taj rad bio daleko slabijeg intenziteta i periodike. Svaki dan u Ministarstvu pravde jedna radna grupa koja tretira izmjene određenog zakona. To je u Crnoj Gori do sada neviđeno, taj tempo rada, taj intenzitet. Naravno, to je sami dokaz onog što kažu "Ne slušaj što pričam, gledaj šta radim". Dakle, evo sve i da nam ne vjeruju na riječ da smo proeuropska vlada, ovo što radimo dokazuje to. Prethodna 43. Vlada bila je na riječima proeuropska, hipereuropska, a zalagala se za „Otvoreni Balkan“ i stavila europsku agendu po strani, razbila pregovaračku strukturu. Europska Vlada koja nije imala glavnog pregovarača, što je rezultiralo time da je Crna Gora najmanje u svojoj istoriji iz aktivnog plana za tu godinu realizirala europskih aktivnosti. Evo vam statistka govori: od  100% aktivnosti koje je Crna Gora planirala te godine da uradi po pitanju EU agende postavljen je negativni rekord. Svega dvadesetak posto su uspjeli da realiziraju. Čak ona Vlada Zdravka Krivokapića, koju su nazivali „crkvenom“, antieuropskom i kako sve ne, u pitanju je 42. Vlada, imala je preko 60 posto realiziranih aktivnosti za godinu. Abazovićeva je vlada imala 20%. To je najbolji dokaz tko je proeuropski a tko nije. Tako da na žalost, Dritan Abazović je interese Crne Gore stavio u sasvim drugi plan, forsirajući svoje interese i interese određenih centara van Crne Gore. On je jednostavno čovjek koji je imao neku drugu agendu i na žalost toj agendi centar nije bila ni Podgorica ni Bruxelles. To je agenda nekih drugih centara. Vrijeme će najbolje pokazati tko govori istinu.

VEČERNJI: Ministre, vi  govorite o proeuropskoj vladi, a vladu ima podršku prosrpskih i proruskih radikala iz koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG), koji postaju najvažniji politički čimbenik, a čiji će čelnik, inače četnički vojvoda Andrija Mandić i sličnih, koji govori javno da oni navijaju za Srbiju za Rusiju i tako dalje?

MILOVIĆ: Ali taj Andrija Mandić šalje europske poruke i on konstantno govori da je za Europsku uniju i sve što radi kao predsjednik parlamenta pokazuje da on jeste za ulazak Crne Gore u Europsku uniju. On je sada bio u Bruxellesu i poslao poruke, što kaže naš premijer Milojko Spaić, poslao je poruke mira snažnije nego Dalaj Lama. Taj čovjek šalje poruke mira. Zar nije dobro da transformiramo neke drugačije politike u proeuropske? Napadi na premijera Milojka Spajića nisu slučajni jer mu je prva adresa Beuxelles, a zatim Washington. Međutim, ovakvi i slični napadi i optužbe neće ni obeshrabriti ni spriječiti našu Vladu da se potpuno integriramo u EU.

Kako ocijenjujete odnose između Srbije i Crne Gore?  Da li još uvijek imate pritisak od strane Vučića  za kojeg kažu da  želi destabilizirati Crnu Goru? 

MILOVIĆ: Crna Gora uistinu ima bratski odnos sa Srbijom. Ima ona šala kod nas kako ćemo nešto da podijelimo „bratski ili pola-pola“. Ako dijelimo bratski, to nikad nije pola pola. Jer uvijek stariji brat ili mlađi dobije nešto više. Tako je i u ovom odnosu između Srbije i Crne Gore.

Nesporno je da smo mi izuzetno, izuzetno bliski, genetski i na svaki drugi način, praktično jedan te isti narod, i tu nema dileme. Nas su Srbija i Beograd prihvatali na najbolji mogući način, tamo su se školovale, liječile i radile brojne naše generacije, i mi to niti možemo niti hoćemo da zaboravimo.

Ali ono što moramo da vodimo računa jeste da smo mi sada dvije države, dvije kuće, i da se, jednostavno, crnogorska kuća uređuje iz Podgorice, a srpska kuća se uređuje iz Beograda. To je zdav pristup, jedini zdrav pristup koji stvara uslove za najbolje moguće odnose koje mi sa Srbijom, kao i sa Hrvatskom uostalom, želimo. Uvijek će postojati želja da onaj koji je „veći i stariji brat“ dobije malo više od mlađeg brata, i to je normalno. Tu nema ničeg tragičnog, ali ne bih ja rekao da je to sad netko strašno miješanje. To i nije samo karakteristično za Balkan, to je karakteristično za cijelu Europu i svijet. To je politika. Onaj tko je veći i jači, moćniji, on želi malo veći utjecaj. Bitno je da taj utjecaj ne narušava naše prijateljstvo i crnogorski interes.

Što se  naše Vlade tiče, ona apsolutno štiti crnogorske interese, a to su uostalom i interesi Europske unije i NATO, naših međunarodnih partnera. Mi znamo šta su naši prioriteti i gdje želimo da budemo.

VEČERNJI: Moram vas pitati da li je ruski utjecaj još uvijek jak u Crnoj Gori? Može li taj utjecaj destabilizirati Crnu Goru?

MILOVIĆ: Rekao bih da je taj utjecaj svakako sve manji i manji. Mislim da je rusko ukrajinska kriza i ovaj rat koji se vodi dosta narušio ugled Rusije i da ljudi koji su bili proruski nastrojeni, danas su u ogromnoj mjeri protiv ruske politike prema Ukrajini. Svatko tko je zdravorazumski čovjek tako razmišlja.

Znate, može netko biti u pravu u politici, ali kad vidite mrtvu djecu, tada se gubi priča ko je u pravu. Kad vidite razneseno dijete raznesenu ženu, ubijenu trudnicu, ubijenog starog čovjeka, tada moj i vaš sukob politički gubi smisao jer netko gine. Mi znamo, mi smo prošli to devedesetih. Šta znači Sarajlijama tko je u pravu kada snajper pogodi dijete? Šta meni znače nekakvi procenti kad ja, dok sam živ, pamtit ću scenu gdje snajper pogađa dijete?! Ja te scene ne mogu da zaboravljam, ja sam  otac, imam dijete, sedam godina. Kako ćete vi da objasnite Srbinu da je 49 posto uspjeh, a on nema sina kojeg oplakuje, ili kćerku?! Za one majke kojima su djeca pobijena, njima 49 ili 51 posto teritorija ne znači ništa. On nema dijete. Za svakog pametnog čovjeka, rat je poraz. Ne postoji pobjeda u ratu. Toj majci i tom ocu je izgubljen rat jer izgubio dijete. Pogledajte na što liči Sarajevo na što liče drugi gradovi. Ubijeno je tu, da ne bude da držimo jednu stranu, ubijena su i pravoslavna djeca, muslimanska djeca, katolička djeca, ubijeni su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. To je tragedija koja je nas je zadesila i to prolazi sada i Ukrajina. Pogledajte što se radi na Bliskom istoku. Što sad? Šta znači nekome sad pobjeda na Bliskom istoku kad su tu mrtva djeca? Izrael je pobijedio Palestinu, Palestina Izrael, a mrtve djece na sve strane. Nema tu pobjednika. To su rane koje se nikad zacijeliti neće, tako da kažem. Ono što se dešavalo u Sarajevu, Srebrenici i drugim mjestima i u mjestima gdje su ljudi stradali, bio to srpski narod, hrvatski narod, bošnjački narod... to su mjesta koja nemaju pobjednika.

VEČERNJI: Je li vam žao što su neki Crnogorci sudjelovali u napadu na Dubrovnik? Sada iz perspektive ministra ili čovjeka koji sada kažu da smo mi bratski narod?

MILOVIĆ: O tome mogu da vam to govorim iz dva aspekta. Mogu da vam govorim kao čovjek, kao Crnogorac, i mogu da vam govorim kao ministar pravde Crne Gore.

Ako me pitate kao čovjeka, kao Crnogorca, ja mislim da je to bio potpuno pogrešan potez. Najpogrešniji potez u crnogorskoj istoriji. To je urađeno pod utjecajem tadašnje JNA i rukovodstva iz Beograda. I tada je rukovodstvo u Podgorici pokleklo u toj priči. Ali, dugo se i pripremao taj teren. Znate, neki ljudi su na udarnom dnevniku govorili da trideset tisuća krvožednih ustaša s noževima čeka da uđe u Boku i pokolje ljude. Možete li zamisliti osjećanja običnih ljudi tada koji ni na kakav način nisu to mogli provjeriti?

Tada su određeni ljudi stvarali ambijent da bi opravdali to što su planirali, a to je napad na Dubrovnik. Dubrovnik je dragulj Europe i Crnogorci se ponose što im je Dubrovnik na granici. Mi redovno putujemo u Dubrovnik i boravimo tamo. Imati Dubrovnik u radijusu od dva sata vožnje ili sat ili pola sata, zavisi o kojem crnogorskom gradu govorimo, to je bogastvo, a netko se u tom vremenu dosjetio da to bogatstvo treba bombardirati. Gledali smo te scene.

Ono što vam hoću reći jeste da mene lično nije sramota, šta sam ja, ili netko iz moje generacije, kriv s pet godina, ali se duboko stidim poteza tih ljudi. To je velika, najveća sramota u našoj istoriji, taj pohod na Dubrovnik. Tu je na ispitu časti pala vjekovna slava crnogorskog oružja.

Međutim, kao ministar pravde ću biti, kako me poziv i obavezuje, krajnje konkretan, pa ću vam sada reći da mi treba da kaznimo odgovorne ljude koji su u tomu učestvovali jer ratni zločin ne zastarijeva. Ja se nadam i vjerujem da ćemo procesuirati i te ljude. Neki su u Haagu procesuirani upravo da bismo makli kolektivnu krivicu...

Vito Nikolić, veliki crnogorski pjesnik, je napisao jednu od najljepših svojih pjesama „Noć sa Dubrovnikom“, jednu od najljepših crnogorskih pjesama napisao je upravo o tom strašnom i sramotnom pohodu na Dubrovnik. „A šta tebe čeka, Gospodine Grade, u ovoj noći bratske krvomutnje,

dok krvnici mirno svoj posao rade? Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!” govore stihovi. I Crna Gora se stidi toga. S tim mogu samo da se ponose budale. Ali treba pravosudni sistem da reaguju i da sve te ljude kazni. Da bismo makli kolektivnu krivicu, da nisu to uradili Crnogorci, Crna Gora, nego je to uradio neki Marko, Janko, Petar... dajte da se zna tačno da si ti dao komandu i da si ti to radio, a ne da smo mi to radi. I zato je dobro da se kazni i genocid u Srebrenici i snajperi u Sarajevu, kao i svi zločini nad srpskim stanovništvom, da se ne kaže Bošnjaci su ubijali Srbe tu i tu, ne, već taj i taj Bošnjak je ubio Srbe. Taj i taj Srbin je ubio Bošnjake. Taj i taj Hrvat je ubio Srbe. Taj taj Srbin je pucao, ubio Hrvata da se zna imenom i prezimenom ko je to. I da konačno nema više mi u zlu. Jer  ako gledate ko smo mi, mi smo sada, ja i vi i pijemo kavu u Zagrebu, mi  smo sinoć pjevali zajedno hrvatske pjesme, crnogorske pjesme, to smo mi. Mi smo sinoć uzeli gitaru, nismo uzeli pušku. Onaj tko je uzeo pušku, ko je radio zločine, neka on bude kažnjeni, a mi ćemo da uzimamo gitare da pjevamo. Da se veselimo, da se družimo, da surađujemo, da zarađujemo novac, da otvaramo biznis, da poslujemo, da gradimo. Ja sam čovjek koji je navijao za Gorana Ivaniševića i plakao kad je na Wimbledonu osvojio. A to su friške godine bile poslije rata. Isto tako, svaki uspjeh Janice Kostelić je bio i moj uspjeh jer sam navijao za nju kao što navijaju Hrvati za Novaka Đokovića, kao što navijamo za Edina Džeku. Kako mogu da ne navijam za Modrića? Ja sam čovjek koji je skakao od sreće i navijao kad je Hrvatska ušla u finale Svjetskog prvenstva, i navijao za te momke iz sveg srca, kao i vjerujte ogroman broj ljudi u Crnoj Gori.

VEČERNJI: Vjerujete li da će se nakon toliko godina u Crnoj Gori uspjeti procesuirati oni koji su učini ratne zločine? 

MILOVIĆ: Nedavno sam potpisao Ljubljansko-hašku Konvenciju o ratnim zločinima i genocidu, koja je novi mehanizam da pomogne. Osamdeset država je potpisalo i surađujemo u toj oblasti. Crna Gora u svojoj legislativi nema zastaru ko ratnog zločina, što je od ključne važnosti po ovom i sličnim pitanjima. Predložio sam formiranje Specijalnog suda za borbu protiv organiziranog kriminala, visoke korupcije i ratnih zločina, a Crna Gora će se baviti s tim jako, jer smo svjesno na tom putu. Uostalom, ja želim u Hrvatsku da dolazim kao hrvatski unuk koji s ponosom predstavlja svoju zemlju Crnu Goru. 

VEČERNJI: Ministre  prihvatiti ste jednu izuzetno tešku i važnu poziciju, ministar pravosuđa. Pravosuđe je još uvijek u svim zemljama bivše Jugoslavije rak rana. Kako se snalazite, koji su vaši prioriteti  i reforme u tom resoru?  Znamo da je kod vas nevjerovatna borba protiv kriminala, narkoboseva itd, kako ćete  lijepo to sve očistiti? 

MILOVIĆ: To jeste veliki izazov, ali i najbolja šansa da pokažeš šta znaš, ali i kakve su tvoje namjere. To je kao kad ti kažu, odlučio si da igraš finale Lige šampiona, pa za to živiš, i svaki ministar pravde i pravnik koji završi pravo sanja da postane ministar pravde i da uradi neke dobre stvari. Nije li najbolja historijska šansa da ispunimo poglavlje 23 i uvedemo državu Crnu Goru u EU? To je i sam premijer rekao da je tu najveća obaveza na ministru pravde u europskom procesu. Poglavlja 23 je ključno. I zato mi mijenjamo više od deset zakona i zakonika. Svakodnevno se radi da bismo ih uskladili sa zahtjevima Bruxellesa i oni će ove godine biti završeni. Uvodimo novi Specijalni sud za borbu protiv kriminala, korupcije i ratnih zločina pred kojim će Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je crnogorski pandan Uskoku, goniti ljude. Uvodimo i talijanski model konfiskacije imovine stečene kriminalnom djelatnošću. Prethodna Vlada je željela da se to vodi isključivo kroz krivični postupak. Pa nikad za nikad da se riješi dok se dokaže da je stečen novac od kriminala, pa taj novac iz kriminala upotrebljen za tu i tu nekretninu, a da mu ti onda to oduzima.

Ako ja vama, recimo, dam stotinu eura i ja moram na sudu dokažem da ste vi tih kriminalnih stotinu eura, baš s tih stotinu eura, kupili stan. Znate koliko je to teško? Dočim, italijanski model daje građanski koncept utvrđivanja imovine, a to je ovako...vi vozite auto od 100 hiljada eura a nemate zvanične prihode koji to omogućavaju. Država kaže „u redu, imate auto sto hiljada. Pokažite im papire kako ste kupili“. Država ima pravo da to pita, to je bit. OK, imaš pet stanova, nema problema kako si kupio? Kupio mi otac, dobro. Kako ste sinu kupili auto, kako ste mu kupili stan? Država Crna Gora, kad usvojimo talijanski model, Zakon o konfiskaciji imovine stečene krimenom djelatnošću, onda će moći svakog građanina da pita „nešto nam se ne uklapaju porezne prijave i tvoja imovina. Možeš li ti to nama objasniti?“ Ne može objasniti? Država ti uzima. Objasniš, kažu svaka čast. To je tvoje. 

Najveći napadi na mene su krenuli kad sam predložio da ćemo da slijedimo talijanski model i da ćemo da mijenjamo Krivični zakonik Crne Gore, da ga poštujemo te imamo jedan oštar krivični zakon. Znate, za stvaranje kriminalne organizacije, mafijaške organizacije, u Italiji, minimalna zapriječena kazna je 10 godina. U Crnoj Gori je godinu da vi stvorite kriminalnu organizaciju od tri plus članova. To je organizirana takozvana kriminalna grupa, i dobijete godinu za to, a u Italiji dobijete deset godina za stvaranje, plus djela. Ako on šverca kokain dobije jednu kaznu, ali i drugu ako uz to pripada i nekoj kriminaloj organizaciji.

Imao sam sastanak sa državnim tužiocem Italije za borbu protiv mafije i terorizma, sa gospodinom Đovanijem Melillom, i dogovorio sam direktnu saradnju sa Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore. Da se u tom cilju direktne saradnje potpiše memorandum, zajednički dokumenti i protokoli koji podrazumijevaju direktnu i neposrednu saradnju dvije institucije.

VEČERNJI: Najveća afera u Crnoj Gori je kopanje tunela  ispod Visokog suda  Jeste otkrili one koji stoje iza toga?

MILOVIĆ: Pa, tragedija je što mi još ne znamo šta je tu prava istina. Tu istraga nije završena. Mi ne znamo maltene ništa. Imamo neka osumnjičena lica, ko je kopao. Ali mi ne znamo šta je uzeto. Mi nemamo još popis šta je uzeto. Možda je netko ukrao pištolje, dio droge ili neke druge dokaze iz raznih predmeta ukrao da bi zamaskirali trag, a ustvari izvukao neki bitan dokument ili nešto slično. To nitko još uvijek ne zna. Ali, ono što pouzdano znamo i vidimo i što nema dileme jeste da je taj tunel propast, propast crnogorskog sigurnosnog sistema i dokaz da se naš sigurnosni sistem urušio. Oni su kopali i upali u centru Podgorice u Viši sud! Preko puta vam se nalazi Skupština i Vlada. Oni su kopali na tromeđi Vlade, Skupštine i suda  unutar 100 metara gdje su najveće sigurnosne snage. I to je dokaz kako su naše službe radile a nitko nije odgovarao. Nitko nije smijenjen, nitko nije podnio odgovornost. Zašto netko to nije spriječio?! Gdje je kontraobavještajna služba? Gdje je služba da isprati tko, gdje i šta radi u strogom centru Podgorice?! Tako da to je dokaz dubokog urušavanja sistema za vrijeme 43. Vlade.

Kada očekujete da bi Crna Gora mogla postati članica EU-a i bojite li se da će  Hrvatska blokirati vaš put prema EU zbog međugraničnog  spora sa Crnom Gorom?

Ako ispunimo sve zadatke, što sam siguran da hoćemo jer znam kako ova Vlada radi i šta nam je cilj, vjerujem da će Crna Gora ući u EU 2028.godine. Svi smo tome maksimalno predani i po prvi put uopće ne razmišljamo o planu B. Ne zanima nas bilo kakav drugi scenario.

A što se tiče Hrvatske, ona je  naš iskren partner. Nadam i vjerujem da neće staviti ove, kao što sam rekao, sitne bilateralne probleme ispred tog puta, ispred onoga što je strateški važno i Crnoj Gori i Hrvatskoj, a to je da mi budemo uređena, europska zemlja i kao takvi dobar susjed Hrvatskoj, iskren saveznik.

Hrvatska je ranije rekla da nam neće biti ono što je Slovenija bila njoj, kada ste vi vodili pregovore sa EU a Slovenija već bila članica. Sjećate se kad su Hrvati rekli, mi nećemo biti nikome ono što je bila Slovenija nama, tako da nadam se da neće i da će to ispoštovati, a da ćemo preko određenih komisija i u najboljem duhu saradnje i savezništva riješiti probleme. Jer ponavljam, ovdje je riječ o strateškim pitanjima, i nikom, niti Crnoj Gori, a niti Hrvatskoj, nije u interesu da stvari idu drugačijim tokom. Nama jeste potrebna saveznička ruka Hrvatske, hrvatska su nam europska iskustva dragocjena, hrvatsko znanje, a Hrvatska nam je do sada pomoć davala iskreno, prijateljski i nesebično. Čvrsto vjerujem da će tako i nastaviti, jer Hrvatsku vodi zrela politika.